Za razliku od književnih performansa u ritmu slasne stihobasne, gdje je potka svake izvedbe jedna ili više Dijaninih dosad objavljenih priča, izvedbe (S)tvornice rima nazvane zajedničkim imenom radionice – rimaonice ne proistječu iz tekstova koje možete sresti u slikovnicama Listam, već su inspirirane zbivanjima, maštanjima ili djelima drugih pisaca pretočenim u rimu. Čak i drugim jezicima, naročito francuskim, Dijaninim omiljenim stranim jezikom.
Nastale uglavnom iskustvom aktivnosti u rehabilitacijskom radu u Poliklinici SUVAG, kroz njezino poučavanje francuskog jezika, kao i na upite pojedinih obrazovnih i kulturno-umjetničkih institucija ili organizacijskih timova, radionice – rimaonice veselo su društvo za razbuđivanje, miješanje, slaganje, sjeckanje, lijepljenje, kuhanje, puhanje, uzvikivanje, bubnjanje, bojenje, brojanje, lupkanje, kuckanje, skakutanje, šaputanje, smijanje, škakljanje i uspavljivanje rima.
Putem bogatog literarno-likovnog i/ili glazbeno-plesnog i/ili dramsko-lutkarskog poticaja, radionice – rimaonice nude priliku za kreativno-umjetničko, socio-emocionalno, senzo-motoričko i intelektualno obogaćivanje dječjeg svijeta, a naročito su posvećene govorno-jezičnom razvoju kao kruni svega. Osim djeci obraćaju se i onima koji se usude probuditi dijete u sebi ili se kvalitetno žele baviti djecom.
Za razliku od književnih performansa u ritmu slasne stihobasne, gdje je potka svake izvedbe jedna ili više Dijaninih dosad objavljenih priča, izvedbe (S)tvornice rima nazvane zajedničkim imenom radionice – rimaonice ne proistječu iz tekstova koje možete sresti u slikovnicama Listam, već su inspirirane zbivanjima, maštanjima ili djelima drugih pisaca pretočenim u rimu. Čak i drugim jezicima, naročito francuskim, Dijaninim omiljenim stranim jezikom.
Nastale uglavnom iskustvom aktivnosti u rehabilitacijskom radu u Poliklinici SUVAG, kroz njezino poučavanje francuskog jezika, kao i na upite pojedinih obrazovnih i kulturno-umjetničkih institucija ili organizacijskih timova, radionice – rimaonice veselo su društvo za razbuđivanje, miješanje, slaganje, sjeckanje, lijepljenje, kuhanje, puhanje, uzvikivanje, bubnjanje, bojenje, brojanje, lupkanje, kuckanje, skakutanje, šaputanje, smijanje, škakljanje i uspavljivanje rima.
Putem bogatog literarno-likovnog i/ili glazbeno-plesnog i/ili dramsko-lutkarskog poticaja, radionice – rimaonice nude priliku za kreativno-umjetničko, socio-emocionalno, senzo-motoričko i intelektualno obogaćivanje dječjeg svijeta, a naročito su posvećene govorno-jezičnom razvoju kao kruni svega. Osim djeci obraćaju se i onima koji se usude probuditi dijete u sebi ili se kvalitetno žele baviti djecom.
– radionica – rimaonica čarobnih luči u kojima rima čuči
Paleći zaigrane luči, uz koje se lakše trči, čuči i svrsishodnije rima uči, Dijana nas vodi kroz Ivanine već skoro zaboravljene riječi sa željom da ih upoznamo i osluhnemo što nam žele reći. Razmičući oprezno granu po granu, istražujemo šumu začaranu, u kojoj puno dobrohotnih stvorenjca se krije, ali i jezik jedne opasne zmije – pun zlobe i laži koji od slabijih bića stalno pokornost i poslušnost traži! Penjući se po cvijeće na visoku stijenu, uvidjet ćemo zločestoću njenu; tražeći ribu u jezeru punom leda, shvatiti da njena zloba otopiti se ne da! Ali, ipak, spasit će nas rima jednog posebno vrckavog tima kojeg Ivana Domaćima zove i vječno poziva u pustolovine nove!
Radionica-rimaonica Luči rime zamišljena je kao plesno-scensko-govorna igra. Proistekla je iz Dijaninog rada s djecom sa slušnim i govorno-jezičnim teškoćama, u pripremama za godišnju predstavu Poliklinike SUVAG, a nastala prema načelima Verbotonalne metode u suradnji s glazbenicom Dubravkom Mišetić, čija se izvedba – prilagodba na sintesajzeru jednog od glazbenih brojeva radionice – koristi u realizaciji ovog programa. Hvala, draga Dubravka!
Osim samog upoznavanja s bajkom „Šuma Striborova“ Ivane Brlić Mažuranić, na temelju čijeg teksta je osmišljena, cilj ove literarno-scenske igre jest uvući djecu u moć imaginacije putem kreativnog pokreta. No, poticanje mašte i izražajnosti samo je jedna dimenzija ove radionice. Druga je sve ono što se kroz kreativni pokret neizbježno događa: socijalizacija – poticanje samopouzdanja, ali i usklađivanja s drugima, emotivno pražnjenje i punjenje, proprioceptivno buđenje kroz doživljaj vlastitog kretanja u suradnji i kontaktu s drugima, usklađivanje glazbenog poticaja – ritmičke podloge stvorene prirodnim materijalima, glazbom i vlastitim glasom – s vlastitim kretanjem, polisenzoričko osluškivanje i stvaranje rima (vježbe fonološkog slušanja).
Koristeći grančice-šibe, odnosno „luči“, dječje se uši, ali i cijelo tijelo senzibilizira za osluškivanje najrazličitijih glasova – od onih izmaštanih, neobičnih, pomalo zastrašujućih iz začarane šume, preko onih pucketavih, šuštećih i hučećih s čarobnog ognjišta, sve do onih najvrckavijih i najluckastijih koji proizlaze iz pomalo divljeg plesa vatrenih vilenjaka – Domaćih.
Radionica je protkana i neobičnim, rijetko korištenim riječima: momak, luči, ognjište, plamen, žar… koje, poput malih tajni, rasplamsavaju dječju znatiželju i čine njihov ulazak u svijet izmaštanih i vlastitim kretanjem stvorenih prizora, još doživljajnijim i pamtljivijim, kako u srcu, tako i u tijelu i umu.
Broj sudionika nije ograničen, ali se zbog kvalitetnije interakcije preporuča do 30-ero djece.
Trajanje: oko 70 minuta
– radionica – rimaonica čarobnih luči u kojima rima čuči
Paleći zaigrane luči, uz koje se lakše trči, čuči i svrsishodnije rima uči, Dijana nas vodi kroz Ivanine već skoro zaboravljene riječi sa željom da ih upoznamo i osluhnemo što nam žele reći. Razmičući oprezno granu po granu, istražujemo šumu začaranu, u kojoj puno dobrohotnih stvorenjca se krije, ali i jezik jedne opasne zmije – pun zlobe i laži koji od slabijih bića stalno pokornost i poslušnost traži! Penjući se po cvijeće na visoku stijenu, uvidjet ćemo zločestoću njenu; tražeći ribu u jezeru punom leda, shvatiti da njena zloba otopiti se ne da! Ali, ipak, spasit će nas rima jednog posebno vrckavog tima kojeg Ivana Domaćima zove i vječno poziva u pustolovine nove!
Radionica-rimaonica Luči rime zamišljena je kao plesno-scensko-govorna igra. Proistekla je iz Dijaninog rada s djecom sa slušnim i govorno-jezičnim teškoćama, u pripremama za godišnju predstavu Poliklinike SUVAG, a nastala prema načelima Verbotonalne metode u suradnji s glazbenicom Dubravkom Mišetić, čija se izvedba – prilagodba na sintesajzeru jednog od glazbenih brojeva radionice – koristi u realizaciji ovog programa. Hvala, draga Dubravka!
Osim samog upoznavanja s bajkom „Šuma Striborova“ Ivane Brlić Mažuranić, na temelju čijeg teksta je osmišljena, cilj ove literarno-scenske igre jest uvući djecu u moć imaginacije putem kreativnog pokreta. No, poticanje mašte i izražajnosti samo je jedna dimenzija ove radionice. Druga je sve ono što se kroz kreativni pokret neizbježno događa: socijalizacija – poticanje samopouzdanja, ali i usklađivanja s drugima, emotivno pražnjenje i punjenje, proprioceptivno buđenje kroz doživljaj vlastitog kretanja u suradnji i kontaktu s drugima, usklađivanje glazbenog poticaja – ritmičke podloge stvorene prirodnim materijalima, glazbom i vlastitim glasom – s vlastitim kretanjem, polisenzoričko osluškivanje i stvaranje rima (vježbe fonološkog slušanja).
Koristeći grančice-šibe, odnosno „luči“, dječje se uši, ali i cijelo tijelo senzibilizira za osluškivanje najrazličitijih glasova – od onih izmaštanih, neobičnih, pomalo zastrašujućih iz začarane šume, preko onih pucketavih, šuštećih i hučećih s čarobnog ognjišta, sve do onih najvrckavijih i najluckastijih koji proizlaze iz pomalo divljeg plesa vatrenih vilenjaka – Domaćih.
Radionica je protkana i neobičnim, rijetko korištenim riječima: momak, luči, ognjište, plamen, žar… koje, poput malih tajni, rasplamsavaju dječju znatiželju i čine njihov ulazak u svijet izmaštanih i vlastitim kretanjem stvorenih prizora, još doživljajnijim i pamtljivijim, kako u srcu, tako i u tijelu i umu.
Broj sudionika nije ograničen, ali se zbog kvalitetnije interakcije preporuča do 30-ero djece.
Trajanje: oko 70 minuta
– radionica – rimaonica kojom rime gmižu, djeci maštu u oblake dižu
Nakon razbuđivanja zvukom bubnja, odmah nestaje svaka sumnja da ćemo sa Zmijom rima zabaviti se krasno i u rimama uživati slasno, pogotovo kad u rukama nađu nam se valjci i palete, a razigrani slogovi svuda oko nas polete! Miješajući najšaranije boje i izgovarajući im, tiho pa sve glasnije, šaljive rime svoje, po zmiji valjkom sve sigurnije hodamo i sve lakše još neke druge rime pažljivo im dodamo. Kako rima postaje jasnija, naša je Zmija sve krasnija i krasnija – raznobojno lijepa od glave pa do repa! Ostavljajući joj na kraju kožu da se posuši, još malo zvukovima punimo uši dok svaka joj šara ne bude savršeno ukrašena i svaka rima od zaborava spašena!
Uz literarnu komponentu rime, radionica-rimaonica Zmija rima obiluje likovnim i plesno-ritmičkim elementima. Radi se o vrlo slojevitoj radionici u kojoj djeca, osluškujući rimu i ponavljajući je u ritmu glazbe, istovremeno oslikavaju zmiju kotrljajući valjak oslikan trokutima, krugovima i kvadratima ili drugim crtarijama. Nastajući više-manje usklađeno s ritmično izgovorenim iracionalnim rimovanim slogovima, zmijine šare vizualiziraju upravo čujene i izgovorene rime. Na taj način slogovi postaju vidljivi bez da smo ih pretvorili u slova te na neposredniji način djeci omogućuju vizualni doživljaj ritma i rime. Putem pokreta oslikavanja, zvuk se pretvara u šare koje pozivaju na ponavljanje kako slušanja, tako i izgovaranja pa ponovnog vizualiziranja – oslikavanja… I tako u krug jedno zove drugo, senzibilizirajući nježne dječje uši na analizu i sintezu glasova i slogova – igru toliko potrebnu za poticanje početnog čitanja i pisanja.
Ali igra tu ne staje. Zmija, kao dio tima, traži još i još rima koje, dok joj se suše obojane šare, nastavljamo tražiti u vlatima trave – ovaj puta proučavajući oblike slova kako bi uparili riječi s istim završetcima i složili ih oko sve razigranije zmije koja se rado rimom igra, rimom slasti i u rimi svoje šare krije. Ovaj puta polazi se obrnuto: od simbola – slova, istražujući njihovu sličnost i različitost dolazimo do glasova, slogova i riječi.
Od svih pronađenih i kroz sva osjetila probuđenih zvukova, glasova, riječi i rima, spontano nastaju individualne priče, odnosno djecu se potiče na vlastito književno stvaralaštvo.
Broj sudionika nije ograničen, ali se zbog kvalitetnije interakcije preporuča do 25-ero djece.
Trajanje: oko 70 minuta
– radionica – rimaonica kojom rime gmižu, djeci maštu u oblake dižu
Nakon razbuđivanja zvukom bubnja, odmah nestaje svaka sumnja da ćemo sa Zmijom rima zabaviti se krasno i u rimama uživati slasno, pogotovo kad u rukama nađu nam se valjci i palete, a razigrani slogovi svuda oko nas polete! Miješajući najšaranije boje i izgovarajući im, tiho pa sve glasnije, šaljive rime svoje, po zmiji valjkom sve sigurnije hodamo i sve lakše još neke druge rime pažljivo im dodamo. Kako rima postaje jasnija, naša je Zmija sve krasnija i krasnija – raznobojno lijepa od glave pa do repa! Ostavljajući joj na kraju kožu da se posuši, još malo zvukovima punimo uši dok svaka joj šara ne bude savršeno ukrašena i svaka rima od zaborava spašena!
Uz literarnu komponentu rime, radionica-rimaonica Zmija rima obiluje likovnim i plesno-ritmičkim elementima. Radi se o vrlo slojevitoj radionici u kojoj djeca, osluškujući rimu i ponavljajući je u ritmu glazbe, istovremeno oslikavaju zmiju kotrljajući valjak oslikan trokutima, krugovima i kvadratima ili drugim crtarijama. Nastajući više-manje usklađeno s ritmično izgovorenim iracionalnim rimovanim slogovima, zmijine šare vizualiziraju upravo čujene i izgovorene rime. Na taj način slogovi postaju vidljivi bez da smo ih pretvorili u slova te na neposredniji način djeci omogućuju vizualni doživljaj ritma i rime. Putem pokreta oslikavanja, zvuk se pretvara u šare koje pozivaju na ponavljanje kako slušanja, tako i izgovaranja pa ponovnog vizualiziranja – oslikavanja… I tako u krug jedno zove drugo, senzibilizirajući nježne dječje uši na analizu i sintezu glasova i slogova – igru toliko potrebnu za poticanje početnog čitanja i pisanja.
Ali igra tu ne staje. Zmija, kao dio tima, traži još i još rima koje, dok joj se suše obojane šare, nastavljamo tražiti u vlatima trave – ovaj puta proučavajući oblike slova kako bi uparili riječi s istim završetcima i složili ih oko sve razigranije zmije koja se rado rimom igra, rimom slasti i u rimi svoje šare krije. Ovaj puta polazi se obrnuto: od simbola – slova, istražujući njihovu sličnost i različitost dolazimo do glasova, slogova i riječi.
Od svih pronađenih i kroz sva osjetila probuđenih zvukova, glasova, riječi i rima, spontano nastaju individualne priče, odnosno djecu se potiče na vlastito književno stvaralaštvo.
Broj sudionika nije ograničen, ali se zbog kvalitetnije interakcije preporuča do 25-ero djece.
Trajanje: oko 70 minuta
