O čemu cvrkuću ptice radoznalice
Progovarajući o umjetnosti: Lisac o književnosti, Leptir o glazbi i Divokoza o plesu, biblioteka slikovnica O čemu cvrkuću ptice radoznalice zapravo progovara o svakodnevici svih onih koji još nisu zaboravili i na javi sanjati. Jer umjetnost je ovdje ujedno i ekvivalent za sam život – zavodljiv i nepredvidljiv, pun želja i preokreta u kojem smo stalno na kušnji, baš kao i pri kreativnom činu stvaranja.
Ali ne odustajemo. Ili barem ne bismo trebali! Kako je to (i je li uopće?) pošlo za rukom (ili možda nogom?) šarmantnim likovima ove biblioteke, ispričat će vam slikom i riječju ove zabavne, dječjem odrastanju korisne i poučne slikovnice.
O čemu cvrkuću
ptice radoznalice
Progovarajući o umjetnosti: Lisac o književnosti, Leptir o glazbi i Divokoza o plesu, biblioteka slikovnica O čemu cvrkuću ptice radoznalice zapravo progovara o svakodnevici svih onih koji još nisu zaboravili i na javi sanjati. Jer umjetnost je ovdje ujedno i ekvivalent za sam život – zavodljiv i nepredvidljiv, pun želja i preokreta u kojem smo stalno na kušnji, baš kao i pri kreativnom činu stvaranja. Ali ne odustajemo. Ili barem ne bismo trebali! Kako je to (i je li uopće?) pošlo za rukom (ili možda nogom?) šarmantnim likovima ove biblioteke, ispričat će vam slikom i riječju ove zabavne, dječjem odrastanju korisne i poučne slikovnice.
upoznajemo likove koji, kao i svi mi, imaju vlastite snove, a prate ih cvrkutave Ptice radoznalice:
Osebujni Lisac – umjesto da lovi koke ima životne ciljeve visoke: puniti riječima papire prazne i na njih ispisati priče razne. No to mu baš ne ide lako pa ubrzo shvati da pisac ne može biti sva’ko. (Kakve se sve priče mogu na papire naslagati, i mora li pisac govoriti istinu ili može i lagati, cvrkuću nam Sveznalica i Cvrkutalica koje s druge slikovnične strane istražuju basne, mitove, epove… čak i romane.)
Dvorski Leptir – glazbenik u duši, čije su za glazbu nadarene uši naročito obožavale zvuk klavira, po cijele dane sanja kako da ga i sam zasvira. (Je li u tome uspio ili nije i čije sve note ova slikovnica krije, saznajemo s njezine druge strane gdje o glazbi cvrkuću sa žica Pjevalica, Rugalica i Cvrkutalica.)
Rasplesana Divokoza – visokogorska dama shvatila je da u planinama ne pleše sama, da i drugi vole tuda plesnim koracima prolaziti pa pri plesanju mora malo više paziti.
(O kakvom se tu radi plesu, saznajemo ako uputimo se na ptičju adresu Lepršalice i Plesokrilca koji s druge strane slikovnice cvrkuću sa žica.)
Osebujni Lisac – umjesto da lovi koke ima životne ciljeve visoke: puniti riječima papire prazne i na njih ispisati priče razne. No to mu baš ne ide lako pa ubrzo shvati da pisac ne može biti sva’ko. (Kakve se sve priče mogu na papire naslagati, i mora li pisac govoriti istinu ili može i lagati, cvrkuću nam Sveznalica i Cvrkutalica koje s druge slikovnične strane istražuju basne, mitove, epove… čak i romane.)
Dvorski Leptir – glazbenik u duši, čije su za glazbu nadarene uši naročito obožavale zvuk klavira, po cijele dane sanja kako da ga i sam zasvira. (Je li u tome uspio ili nije i čije sve note ova slikovnica krije, saznajemo s njezine druge strane gdje o glazbi cvrkuću sa žica Pjevalica, Rugalica i Cvrkutalica.)
Rasplesana Divokoza – visokogorska dama shvatila je da u planinama ne pleše sama, da i drugi vole tuda plesnim koracima prolaziti pa pri plesanju mora malo više paziti.
(O kakvom se tu radi plesu, saznajemo ako uputimo se na ptičju adresu Lepršalice i Plesokrilca koji s druge strane slikovnice cvrkuću sa žica.)
Koncept dvostrukih naslovnica slijedi ideju dvostranosti biblioteke Mrava, no ovdje u svakoj slikovnici susrećemo samo jednu „pravu“ priču u stihovima, dok se s druge strane otkriva cvrkutava „priča o priči“ za one koji žele saznati više o umjetnosti kojom se bavi glavni lik slikovnice, ili jednostavno samo žele poletjeti s Pticama radoznalicama.
Tema pronalaženja samoga sebe u vlastitom okruženju – suočavanje sa životnim izazovima i preprekama, ustrajnost u životnim ciljevima, strpljivost u ostvarenju želja, vjera u vlastiti potencijal i naposlijetku dobra volja za prilagodbom novonastaloj situaciji – trudi se dovesti likove ove biblioteke, a time i njihove čitatelje, do dobrohotnosti kako prema samom sebi, tako i prema okolini.
Špekulirajući uz Lisca o podrijetlu basni, uz Leptira o nastanku poznatih skladbi i uz Divokozu o počecima modernog umjetničkog plesa; biblioteka Ptica pomalo se udaljava od Mravlje forme stihobasne i svojim karakteristikama ulazi u područje mita (kako je jednom prilikom zaključila S. Lovrić Kralj).
No, rima je i dalje tu, životinje su više nego žive i „ljudske“, čak se i druže s ljudima, što u pravim basnama nije rijetkost, a ni pouka ne izostaje. Možda se onda ipak i dalje radi o stihobasnama? No, čarolije Leptirove glazbe ulaze i u svijet stihobajki… Teško je stoga ovdje precizno odrediti žanr. Međutim, time je na neki način zorno prikazana umjetnička sloboda! A ovo i jesu slikovnice o umjetnosti i slobodi naših glavnih likova – neobičnih umjetnika da ustraju, prilagode se koliko treba, ali i ostanu vjerni sebi.
Špekulirajući uz Lisca o podrijetlu basni, uz Leptira o nastanku poznatih skladbi i uz Divokozu o počecima modernog umjetničkog plesa; biblioteka Ptica pomalo se udaljava od Mravlje forme stihobasne i svojim karakteristikama ulazi u područje mita (kako je jednom prilikom zaključila S. Lovrić Kralj).
No, rima je i dalje tu, životinje su više nego žive i „ljudske“, čak se i druže s ljudima, što u pravim basnama nije rijetkost, a ni pouka ne izostaje. Možda se onda ipak i dalje radi o stihobasnama? No, čarolije Leptirove glazbe ulaze i u svijet stihobajki… Teško je stoga ovdje precizno odrediti žanr. Međutim, time je na neki način zorno prikazana umjetnička sloboda! A ovo i jesu slikovnice o umjetnosti i slobodi naših glavnih likova – neobičnih umjetnika da ustraju, prilagode se koliko treba, ali i ostanu vjerni sebi.
Pozivajući na igru uočavanja i osluškivanja, rime ovih tekstova lako se pamte, a s njima i sve što u sebi nose – vrlo često novi nepoznati umjetnički vokabular ili imena umjetnika što sve se ciljano nalazi na kraju stiha kako bi poškakljalo osjetljivo dječje uho da posluša misao do kraja i istraži što bi to moglo biti. Srećom, ne mora daleko tražiti jer Ptice radoznalice s druge strane slikovnice cvrkuću upravo o tim pojmovima i umjetnicima, smještajući ih u kontekst svojih letećih dogodovština.
Slušajući ritam i glasove rima, stvaraju se odlični uvjeti za razvoj čitalačkih predvještina, kao i za vježbu čitanja u kojoj jedan red čita odrasli, a drugi dijete, a onda zajedno s Pticama istraživati riječi odlete!
Pozivajući na igru uočavanja i osluškivanja, rime ovih tekstova lako se pamte, a s njima i sve što u sebi nose – vrlo često novi nepoznati umjetnički vokabular ili imena umjetnika što sve se ciljano nalazi na kraju stiha kako bi poškakljalo osjetljivo dječje uho da posluša misao do kraja i istraži što bi to moglo biti. Srećom, ne mora daleko tražiti jer Ptice radoznalice s druge strane slikovnice cvrkuću upravo o tim pojmovima i umjetnicima, smještajući ih u kontekst svojih letećih dogodovština.
Slušajući ritam i glasove rima, stvaraju se odlični uvjeti za razvoj čitalačkih predvještina, kao i za vježbu čitanja u kojoj jedan red čita odrasli, a drugi dijete, a onda zajedno s Pticama istraživati riječi odlete!
Višeslojne, maštovite, šaljive, zavodljive; jednom riječju neodoljive ilustracije biblioteke Ptica radoznalica – sve ručni rad mlade, ali već afirmirane umjetnice, Nike Sarajlije – nastale su s lakoćom, ali i s puno žara, prisutnosti i topline, u najrazličitijim tehnikama, od finog crtačkog folomastera, kojim u svojim vratolomnim crtovljima ispisuje originalne kompozicije poznatih skladatelja, precizne crteže silueta ili sitnih livadnih životinja do fluidnih akvarela travki ili gustih tempernih namaza dvorskih krinolina.
Budeći prvenstveno vizualno osjetilo, ove se ilustracije gotovo mogu napipati i čuti, čak možda i namirisati. Sve to budi maštu i omogućava drugačiji i potpuniji pogled na svijet, pozivajući male čitatelje na istraživanje vlastite kreativnosti ali i svrhe.
Višeslojne, maštovite, šaljive, zavodljive; jednom riječju neodoljive ilustracije biblioteke Ptica radoznalica – sve ručni rad mlade, ali već afirmirane umjetnice, Nike Sarajlije – nastale su s lakoćom, ali i s puno žara, prisutnosti i topline, u najrazličitijim tehnikama, od finog crtačkog folomastera, kojim u svojim vratolomnim crtovljima ispisuje originalne kompozicije poznatih skladatelja, precizne crteže silueta ili sitnih livadnih životinja do fluidnih akvarela travki ili gustih tempernih namaza dvorskih krinolina.
Budeći prvenstveno vizualno osjetilo, ove se ilustracije gotovo mogu napipati i čuti, čak možda i namirisati. Sve to budi maštu i omogućava drugačiji i potpuniji pogled na svijet, pozivajući male čitatelje na istraživanje vlastite kreativnosti ali i svrhe.
Dok su u glavne priče ovih slikovnica ispisane velikim tiskanim slovima, kako bi se najmlađi čitatelji poticali i poduprli u njihovim prvim čitalačkim avanturama, prpošne razgovore Ptica radoznalica pisane malim tiskanim slovima mogu pročitati samo već iskusni čitatelji – oni koji će s djetetom uzeti jednu od ovih slikovnica u ruke, spremni na istraživanje, učenje, razgovor, razmjenu, upoznavanje, osvještavanje djetetovih htijenja i želja (a možda i svojih vlastitih); sve u svemu na kvalitetno provedeno vrijeme uz slikovnicu.
Svi tekstovi i naslov sa strane Ptica radoznalica ispisani su Lukinom originalnom tipografijom, a sve fusnote, natpisi i naslovi glavnih priča ručno Nikinim izmaštanim fontovima, što dodatno obogaćuje ilustracije, odnosno čitavu ovu biblioteku.
Dok su u glavne priče ovih slikovnica ispisane velikim tiskanim slovima, kako bi se najmlađi čitatelji poticali i poduprli u njihovim prvim čitalačkim avanturama, prpošne razgovore Ptica radoznalica pisane malim tiskanim slovima mogu pročitati samo već iskusni čitatelji – oni koji će s djetetom uzeti jednu od ovih slikovnica u ruke, spremni na istraživanje, učenje, razgovor, razmjenu, upoznavanje, osvještavanje djetetovih htijenja i želja (a možda i svojih vlastitih); sve u svemu na kvalitetno provedeno vrijeme uz slikovnicu.
Svi tekstovi i naslov sa strane Ptica radoznalica ispisani su Lukinom originalnom tipografijom, a sve fusnote, natpisi i naslovi glavnih priča ručno Nikinim izmaštanim fontovima, što dodatno obogaćuje ilustracije, odnosno čitavu ovu biblioteku.
Za razliku od Mrava – zaštitnog znaka prve biblioteke, koji su jedva vidljivi i treba se dobro potruditi kako bi ih se pronašlo i čulo, Ptice radoznalice dobile su svoju naslovnicu, čak i cijelu priču s druge strane slikovnice. Razlog ovakve raspodjele štiva krije se u ideji da se, iako ih objedinjuje svijet umjetnosti, svaka slikovnica posveti samo jednoj od njih, koja tako izdvojena dobiva na svojoj autonomiji i važnosti, a Ptice imaju dovoljno prostora za prave male dijaloške zaplete i rasplete, dok pokušavaju shvatiti umjetničke pohode svojih prijatelja – glavnih likova slikovnica, baš kao što Mravi u svom ciklusu progovaraju o problematici međusobnih odnosa.
I baš poput Mrava, i Ptice imaju svoju lajt-motiv pjesmicu kojom nas podsjećaju na svoje već pročitane i najavljuju još nepročitane priče, pozivajući nas da im se pridružimo u njihovom letu kroz umjetnički svijet.
Također poput Mrava; Cvrkutalica, Sveznalica, Rugalica, Pjevalica, Lepršalica ili Plesokrilac vode svoje uvodne razgovore u rimi. No, kako se taj dijalog nalazi s druge strane slikovnice, slijedi još više igre slikovnicom te se, ako se prati njihove upute, slikovnica preokreće i čita glavna priča, da bi se, nakon nje, prema želji vratilo njihovom mudrovanju na žicama kroz podulji cvrkutavi dijalog kroz koji često možemo prepoznati ili upoznati i sami sebe.
Za razliku od Mrava – zaštitnog znaka prve biblioteke, koji su jedva vidljivi i treba se dobro potruditi kako bi ih se pronašlo i čulo, Ptice radoznalice dobile su svoju naslovnicu, čak i cijelu priču s druge strane slikovnice. Razlog ovakve raspodjele štiva krije se u ideji da se, iako ih objedinjuje svijet umjetnosti, svaka slikovnica posveti samo jednoj od njih, koja tako izdvojena dobiva na svojoj autonomiji i važnosti, a Ptice imaju dovoljno prostora za prave male dijaloške zaplete i rasplete, dok pokušavaju shvatiti umjetničke pohode svojih prijatelja – glavnih likova slikovnica, baš kao što Mravi u svom ciklusu progovaraju o problematici međusobnih odnosa.
I baš poput Mrava, i Ptice imaju svoju lajt-motiv pjesmicu kojom nas podsjećaju na svoje već pročitane i najavljuju još nepročitane priče, pozivajući nas da im se pridružimo u njihovom letu kroz umjetnički svijet.
Također poput Mrava; Cvrkutalica, Sveznalica, Rugalica, Pjevalica, Lepršalica ili Plesokrilac vode svoje uvodne razgovore u rimi. No, kako se taj dijalog nalazi s druge strane slikovnice, slijedi još više igre slikovnicom te se, ako se prati njihove upute, slikovnica preokreće i čita glavna priča, da bi se, nakon nje, prema želji vratilo njihovom mudrovanju na žicama kroz podulji cvrkutavi dijalog kroz koji često možemo prepoznati ili upoznati i sami sebe.
Stručnjaci s pticama na žicama
