Jednog jutra, negdje u osnovnoškolskom periodu, ni sam ne sluteći gdje će me to odvesti, djetinje spontano, u igri sa sestrom krećem u oslikavanje maminih priča koje se polako pretvaraju u slikovnice i, unatoč tome što nisam ostao u tom, likovnom svijetu, zauvijek mijenjaju moj život i prate me još i danas, tiho i u pozadini. Malo glasnije kad bih gitarom, uz Nikino pjevanje ili mamino pripovijedanje, pratio naše književne performanse. Možda se baš iz stjecanja samopouzdanja s tih nastupa razvio Nikin i moj neformalni duo, u formi kojeg smo, neovisno o slikovnicama, počeli nastupati svuda – od ceste, preko raznih događanja do samostalnih organiziranih koncerata.

Uz to se, kroz srednju školu pridružujem jednom pa drugom pa trećem bendu u kojem sviram električnu i bas gitaru, bubnjeve, a nekad i pjevam (ako baš moram). Kako se Lavra, prvi i jedini još uvijek aktivni bend, pomalo razvija, samostalno krećem proučavati glazbenu produkciju. Godine 2022. objavljujemo album autorskih pjesama kojeg smo sami aranžirali, snimili, uredili, miksali i objavili.

V. gimnaziju nikad nisam završio, već se na polugodištu trećeg razreda prebacujem u glazbeni razred ŠPUD-a s matičnom Školom Blagoja Berse u Zagrebu od koje dobivam svoju prvu značajniju diplomu. Podsvjesno prateći sestru Niku, odlazim u Austriju, u Linz, kako bih studirao klasičnu gitaru na Anton Bruckner Privatuniversitätu u klasi Campbella Diamonda. Osim gitare, na tom fakultetu upisujem i dodatnu studijsku grupu jazz perkusija, kojima, uz pomoć Stephana Maassa, dobivam nove poglede na svijet. Međutim, ni taj studij, izgleda, nije zadovoljio sve moje potrebe pa se selim u Graz na Sveučilište za glazbu i izvedbene umjetnosti (Kunstuniversität Graz)  na studij Elektrotehnike i audio inženjerstva.

Kako svo to znanje, do kojeg cijelo vrijeme pokušavam doći, ne služi ničemu ako se nešto s njime ne napravi, trenutno prema vlastitom fluidnom kurikulumu podučavam gitaru i glazbu te radim na izdavanju drugog albuma Lavre.