Napisala:
Dijana Merey Sarajlija
Ilustracije:
Nika Sarajlija
Vizualno oblikovanje:
Dijana Merey Sarajlija
Fotografija:
Hrvoje Sarajlija
Originalna tipografija:
Nika i Luka Sarajlija
Opis:
dvostruka slikovnica; meki uvez; 23 x 23 cm; 48 stranica
Izdavač:
Listam, rujan, 2025.
Napisala:
Dijana Merey Sarajlija
Ilustracije:
Nika Sarajlija
Vizualno oblikovanje:
Dijana Merey Sarajlija
Fotografija:
Hrvoje Sarajlija
Originalna tipografija:
Nika i Luka Sarajlija
Opis:
dvostruka slikovnica; meki uvez; 23 x 23 cm; 48 stranica
Izdavač:
Listam, rujan, 2025.
Divokozina priča govori o moći „slučajnih“ nezgoda da nas odvedu na put upoznavanja samoga sebe, kao i učenja o svijetu oko sebe kroz sagledavanje vlastitih postupaka iz perspektive drugog i vlastite spremnosti na društvenu prilagodbu. Obzirom da ples, naročito u svojoj umjetničkoj formi, u tom smjeru nudi neiscrpno bogatstvo, upravo je umjetnost plesa poslužila kao savršen medij za ovu tematiku.
Vrhunska balerina Divokoza, koja neprestano i neumorno pleše bez ijednog krivog koraka, jednoga dana u plesnom zanosu ozlijedi mrava i muhu, također baletane. Ranjeni i ljuti, oni ne prihvaćaju njezine mnogobrojne isprike, a pridruže im se mnoga druga mala stvorenja, žaleći se kako je i njih Divokoza već ozlijedila, a da nije ni primijetila. Posramljena i smetena, Divokoza naposlijetku mravu i muhi ponudi neobičnu pomoć, na koju, čudeći se, ipak pristanu. Sve ih to vodi na novi plesni put, gdje pronalaze svoju novu svrhu u svijetu plesa, a čitatelje upućuje prema pouci priče: unatoč znanju ili spretnosti, uvijek možemo pogriješiti, ali greške su tu da iz njih učimo o sebi i svojoj okolini.
S druge strane slikovnice male i velike čitatelje već tradicionalno čekaju Ptice radoznalice, ovaj put Lepršalica, sklona klasičnom baletu, i iskusni plesač Plesokrilac koji je nastoji uvući u umjetnost suvremenog plesa i dočarati joj njegovu slobodu, ljepotu, vrijednost i mudrost. Njihov je vrckavi razgovor protkan kako baletnim pozicijama i nazivima koraka, tako i njegovom poviješću, da bi se naposlijetku transformirao u plesnu igru koja želi i same čitatelje namamiti u slične plesne avanture sasvim drugačijeg kreativnog suvremenog plesa. Spominju se imena poznatih plesnih umjetnica i umjetnika, među kojima i autorice – spisateljica Dijana i ilustratorica Nika koje se također obje bave plesom.
Divokozina priča govori o moći „slučajnih“ nezgoda da nas odvedu na put upoznavanja samoga sebe, kao i učenja o svijetu oko sebe kroz sagledavanje vlastitih postupaka iz perspektive drugog i vlastite spremnosti na društvenu prilagodbu. Obzirom da ples, naročito u svojoj umjetničkoj formi, u tom smjeru nudi neiscrpno bogatstvo, upravo je umjetnost plesa poslužila kao savršen medij za ovu tematiku.
Vrhunska balerina Divokoza, koja neprestano i neumorno pleše bez ijednog krivog koraka, jednoga dana u plesnom zanosu ozlijedi mrava i muhu, također baletane. Ranjeni i ljuti, oni ne prihvaćaju njezine mnogobrojne isprike, a pridruže im se mnoga druga mala stvorenja, žaleći se kako je i njih Divokoza već ozlijedila, a da nije ni primijetila. Posramljena i smetena, Divokoza naposlijetku mravu i muhi ponudi neobičnu pomoć, na koju, čudeći se, ipak pristanu. Sve ih to vodi na novi plesni put, gdje pronalaze svoju novu svrhu u svijetu plesa, a čitatelje upućuje prema pouci priče: unatoč znanju ili spretnosti, uvijek možemo pogriješiti, ali greške su tu da iz njih učimo o sebi i svojoj okolini.
S druge strane slikovnice male i velike čitatelje već tradicionalno čekaju Ptice radoznalice, ovaj put Lepršalica, sklona klasičnom baletu, i iskusni plesač Plesokrilac koji je nastoji uvući u umjetnost suvremenog plesa i dočarati joj njegovu slobodu, ljepotu, vrijednost i mudrost. Njihov je vrckavi razgovor protkan kako baletnim pozicijama i nazivima koraka, tako i njegovom poviješću, da bi se naposlijetku transformirao u plesnu igru koja želi i same čitatelje namamiti u slične plesne avanture sasvim drugačijeg kreativnog suvremenog plesa. Spominju se imena poznatih plesnih umjetnica i umjetnika, među kojima i autorice – spisateljica Dijana i ilustratorica Nika koje se također obje bave plesom.
Puno, puno, puno prije nego je ugledala svjetlo dana – a to je na svojoj prvoj promociji 14.11.2025., točno na 10 godišnjicu promocije naših prvijenaca Krave i Konja – ova je slikovnica bila prisutna u svakodnevnom životu obitelji Sarajlija. No, njezina glavna protagonistica u stvarnom je svijetu bila upravo njezina sadašnja ilustratorica – Nika. Nika kao mala, mala djevojčica koja je, kao i naša Divokoza, po cijele dane plesala; skakutala, vrtjela se, migoljila, vijugala, prolijetala između cvijeća, mrava, ali i lomljivih predmeta; zalijetala se, bacala jednakim elanom po suhom lišću i malom bratu koji je tata bio beba, po zelenoj travi i mami i tati UPS! Uglavnom, nije pazila kako i kamo je gazila! I neprestano se čulo: Polakše! Stani! Pašćeš (ko kruška)! Smiri se! Au! A daj, Nika, to boli! Paaazzi! Daj gledaj kamo ideš!…
Jednog dana (možda baš tog kad je nagazila mrava i muhu i od njih nožicom napravila juhu) njezini su se okreti i svi ti nesmotreni pokreti pretvorili u maminu priču o jednoj rozoj kozi. No, kako je spontano nastala, tako je ta priča nekako pomalo i zaboravljena, zatomljena između Krave (koja je, među nama rečeno, nastala iste te davne 2006.), Konja, Bika i još pokojeg „mravljeg“ lika. Povremeno je ipak svojim, tada još samo kozjim roščićima, izvirivala iz slučajno otvorenog foldera, navodeći Dijanu da je uvrsti u „mravlje“ priče jer se i u njoj pojavljuje mrav, čak kao jedan od glavnih likova. No, nekako bi se opet sakrila, strpljivo čekajući svoj trenutak.
A tko čeka – dočeka! Tako je i naša roza koza dočekala svoje mjesto u sasvim novom ambijentu – otisnula se u planine, preobratila se u divokozu i pojavila kao prava plesna dama u umjetničkoj biblioteci Ptica radoznalice. Zapravo, kad ju je Nika već iznjedrila iz olovaka, flomića, krpica, špagica, mašnica, bojica i tempera, nešto je na njoj nedostajalo… Dijana ju je stalno zamišljala slobodnu (i slobodoumnu) u planinama… pa je, zajedno s Nikom, jednog lijepog dana odjednom, nakon tolikih godina, shvatila da ona zapravo nije koza nego prava, pravcata Divokoza! I istog je trena Nikinom spretnom rukom dobila duugačke rogove i zaplesala u punom sjaju svog pravog karaktera!
No, uz ovu očitu dimenziju povijesti nastanka priče o Divokozi, postoji i ona pozadinska, ali ne manje bitna. Štoviše, bez nje je vjerojatno ne bi ni bilo! A to je činjenica da se Dijana odmalena bavi upravo plesom. Kreativni pokret oduvijek je dio njezine osobnosti, njezinog razmišljanja i shvaćanja svijeta. Tako je naravno plesala i sa svojom kćerkicom Nikom, koja je danas prava plesna stručnjakinja.
Kako su obje imale sreću odrasti u Zagrebu, što im je dalo priliku završiti Školu suvremenog plesa Ane Maletić (u Dijanino vrijeme malo drugačijeg naziva) i baviti se plesnom umjetnošću, svjesne su koliko se ta umjetnost čak i u Zagrebu, a pogotovo u drugim gradovima / krajevima Hrvatske, još uvijek bori za svoju afirmaciju i ravnopravnost s glazbom i likovnom umjetnošću. Jedan od velikih uzroka ove nepravde jest što ples nikad nije ušao u kurikulum obrazovanja kao zaseban umjetnički predmet vrijedan pažnje. Tek ga se usput spominje u glazbenoj kulturi i tjelesnom odgoju, u okviru kojeg su kurikularni ciljevi većinom usmjereni na razvoj motorike, uniformiranost i kompetitivnost što ne pridonosi razvoju kreativnosti u pokretu i prihvaćanju vlastite osobnosti u koju svakako spadaju fizička slika samog sebe, način kretanja i neverbalnog izražavanja. Istodobno, broj mladih koji ne prihvaćaju vlastiti tjelesni izgled zabrinjavajuće raste.
Ova slikovnica jedan je od pokušaja da se barem malo ispravi ova nepravda i nedostatak te da plesna umjetnost barem kroz seriju slikovnica posvećenih umjetnosti stane uz bok ostalima i kao takva ostane dio mentalne slike jednog odrastanja. Ideja je da se djetetu i njegovoj okolini ta mogućnost pruži kroz medij slikovnice kao neizostavnog vodiča, ali i filtera spoznajnog, kreativnog i emotivnog razvoja i sazrijevanja. Tako se kroz ovu slikovnicu mogu upoznati s bogatstvom i dobrobitima plesa i prema želji nebrojeno puta istraživati bogate vizuale, šaljive likove, a potom i tekstove koji ih, ako na to pristanu, može dići iz fotelja i odvesti u zabavnu, kreativnu zajedničku plesnu igru. A upravo je igra ono što najviše volimo u plesu, a također i naša najdraža voditeljica u slikovničnom stvaralaštvu!
Pogledaj kako su nastale ilustracije za stihobasnu DIVOKOZA KOJA JE BILA ROZA
Recenzentica i Divokoza s pticama na žicama
1. slikovnicu ovu u knjižnici posudi
2. pronaći u njoj ove baletne papučice se potrudi
3. putem e-maila dijana@listam.hr nam se javi
4. u poruku fotku sebe sa slikovnicom i/ili svoj komentar stavi
5. slikovnicu svoju povoljno nabavi!
Osebujni Lisac – umjesto da lovi koke ima životne ciljeve visoke: puniti riječima papire prazne i na njih ispisati priče razne. No to mu baš ne ide lako pa ubrzo shvati da pisac ne može biti sva’ko. (Kakve se sve priče mogu na papire naslagati, i mora li pisac govoriti istinu ili može i lagati, cvrkuću nam Sveznalica i Cvrkutalica koje s druge slikovnične strane istražuju basne, mitove, epove… čak i romane.)
Dvorski Leptir – glazbenik u duši, čije su za glazbu nadarene uši naročito obožavale zvuk klavira, po cijele dane sanja kako da ga i sam zasvira. (Je li u tome uspio ili nije i čije sve note ova slikovnica krije, saznajemo s njezine druge strane gdje o glazbi cvrkuću sa žica Pjevalica, Rugalica i Cvrkutalica.)
Krava je tužna i sve se češće pita je li samo drugačija ili možda ružna. S druge strane Konj se svima smješka, dok se od prljavštine nervozno češka. (Nesretni su i Konj i Krava jer svi ih izbjegavaju osim malih mrava, a kad tu su mravi – i rješenje se iz trave brzo pojavi!)
Koka je sva važna sve gledala svisoka dok ju nije obuzela takva ljubav snažna da njezina važnoća nije više bila važna. S druge strane šik Bik koji je pratio svaki modni krik zaljubio u kravu zgodnu, ali grozno staromodnu. (Nije sretna Koka, a niti Bik, ali tu su mravi koji uvijek smisle za rješenje trik!)
Ovca iz Obrovca sanjala je steći puno novca i slavu, što joj je pomutilo i srce i glavu. S druge strane zbog Praseta svi su u svinjcu gladni, ali njemu su svi oni nebitni i jadni. (Ni Ovci, ni Prasetu ponašanje takvo ne donosi sreću, a kako biti sretniji šapnut će im mali mravi što livadom šeću.)
