Za razliku od Leptira, ostali su likovi iz slikovnice nastali relativno brzo jer je Nika došla na svoje: dvorac, dvorski namještaj, ljudski likovi (napokon!), raskošne haljine i kostimi – to je Nikin svijet koji dotad još ni u jednoj slikovnici nije mogla prikazati. Nakon što je proučavala stilove raznih povijesnih razdoblja, dala si je slobodu miješati ih i stvoriti neko nalik postojećem, a opet upečatljivo i svojstveno baš našem Leptiru. Što se tiče odabira boja, pogotovo za Leptirova krila kasnije u priči, Nika je također uživala u njihovom spontanom nastajanju „kroz ples“, kako sama kaže.

Svi smo se složili da note u slikovnici moraju biti „prave“. Dakle, uz sve glazbene vrste koje se spominju ilustracijom su ukomponirane odgovarajuće note (poloneza za susjedu Terezu, sonata za kraljicu, menuet za princezu…), kao što su se pokraj imena kompozitora našli dijelovi njihovih kompozicija (tri daha Bacha, četiri trena Beethovena…). Bilo je odmah jasno da će se note naći i na omotu slikovnice, no koje odabrati? Odgovor je tu dala lektorica i glazbena savjetnica na slikovnici, magistra muzikologije i hrvatskog jezika, Marija Frančić Đuroković koja je predložila skladbu „Leptir“ Dore Pejačević za naslovnicu Ptica radoznalica i dječju pjesmicu „Ja sam ptica crna, a žut mi je nos…“ za čarape – note koje se suše na Leptirovoj naslovnici.

Kao i u svakom kreativnom procesu, bilo je u nastajanju Leptira i ponekih nesuglasica, tim više jer u to vrijeme nismo više živjeli svi zajedno. Zagreb i Linz (gdje je Nika odselila na studij) nisu daleko, ali komunikacija je svakako sporija i manje produktivna. No, što je više nastajao, Leptirov nam je svijet bio sve bliskiji i sve nas više povezivao u svojoj upornosti da napokon sleti na nečiji dlan, među neke ručice željne čarolije.

I dogodila se čarolija! U jesen 2023.; dana 26.10. tiskan je knjižni blok i omot Leptira, 6.11. slikovnica je dovršena, a 2.12. doživjela je svoju promociju u Knjižnici Kajfešov brijeg. Zašto su ovi datumi važni? Zato što se čarobno poklapaju s istim važnim datumima nekih drugih godina.

Tako je prvi od njih jedan od najtužnijih datuma u Dijaninom životu – dan kad je sa 17 godina ostala bez mame. Iako je prvo razmišljala zatražiti neki drugi datum za tisak, odjednom je shvatila da baš tako treba biti – Leptir baš tog dana mora poletjeti! I odmah je osvijestila da je ovu slikovnicu negdje duboko u sebi posvetila baš mami i da nije slučajno što je glavni lik uz Leptira baš Pralja. Naime, Dijanina je mama i sama bila sluškinja u kući njezine bake, sve dok se bakin sin (Dijanin tata) nije zaljubio u svoju sluškinju (Dijaninu mamu) i pobjegao s njom u daleku Dalmaciju! Baš kao u pravom pravcatom ljubavnom romanu (nije ni čudo da se Dijanina prva kolekcija priča zove Što mravi znaju o ljubavi)!

Drugi spomenuti datum radostan je jer je 2018. g. na taj dan osnovan Listam. Sad je to bio peterostruki razlog za slavlje – na 5. rođendan Listam iz tiskare je izašla naša 5. slikovnica!

I treći datum, dan kad je održana promocija, datum je kad je ilustratorica Nika (22 godine ranije) prohodala! I otad nije prestala hodati, trčati, skakati, plesati, a sada je s Leptirom mogla i letjeti! A s Leptirom je poletio i Luka, koji je upravo u godini izdavanja ove slikovnice upisao studij onoga o čemu slikovnica govori – studij glazbe, odnosno klasične gitare i odletio se pridružiti sestri na Umjetničkoj akademiji u Linzu.