Književni performansi
Dijanini književni performansi za djecu od 5 do 105 godina podrazumijevaju književni susret, kreativnu radionicu i interaktivnu predstavu u jednom događanju. Ovakva fuzija pristupa, povrh buđenja interesa za knjigu i stvaranja aktivne čitalačke publike, za cilj ima na opipljiv način približiti sadržaj i poruke slikovnica publici – interaktivno ih oživjeti, odnosno vratiti njihovom izvoru – živoj riječi i komunikaciji.
LISTAJ VIŠE
Slikovnice biblioteka Što mravi znaju o ljubavi i O čemu cvrkuću ptice radoznalice iz kojih su performansi proizašli, same su po sebi višeslojne kako tekstualno, tako i vizualno i konceptualno. No, ta njihova forma ovjekovječena u jednom trenutku na papir, nije njihovo jedino lice! One su živjele i prije samog tiska – u nadi, slutnji, mašti i stremljenju autora – Dijane i njezine obitelji, odnosno tima Listam, kao što žive i nakon tiska – u interpretaciji, istraživanju, poimanju, uživanju, osmijehu i komentarima čitatelja, odnosno publike.
Slikovnice se, dakle, u (S)tvornici Listam ne gledaju kao krajnji domet, „sveto pismo“, već su spona između stvaralačke igre, svog prvog postojanja bez sigurnog oslonca na papiru i onoga što će tek, pretvorivši se opet u igru, kroz razne interpretacije postati. Stoga su sudionici performansa pozvani na aktivno sudjelovanje, kako prema unutra – prema samom sebi: osluškivanje, introspekciju, promišljanje… tako i prema van – prema fizičkoj i socijalnoj okolini: igranje zvukovima, ritmom, vlastitim glasom, tijelom, uživljavanje u radnju i likove, njihove međusobne odnose, iznošenje vlastitog mišljenja i stava, traženje pouke, kreiranje vlastitih rima, učenje i (b)listanje u svakom smislu.
PLIMA RIMA
– književni performans u plavoj boji koji rime sastavlja i kroji
– u ritmu slasne stihobasne Krava koja je bila plava
Književni performans Plima rima obiluje plavom bojom i na igru mami lepršavom rimom svojom. Kroz kapanje slapa i kiše, glasova oko nas ima sve više. Tok potoka i vijuganje rijeke donosi riječi zanimljive neke koje izazivaju nezaustavljive jeke. Ljuljanjem, žuborenjem i šumom vala stvara se ubrzo čarolija mala moćne plime iz koje niču šarene rime! Kako nas od bujice riječi ne bi zaboljela glava, sve na kraju smiruje Krava koja je bila plava.
LISTAJ VIŠE
U književnom performansu Plima rima djeca nesvjesno ulaze u ritam i zvukove rime privučeni osnovnim rekvizitom – velikim padobranskim platnom. Tako povezani, svi sudionici mogu osjetiti impuls govornih segmenata koje autorica prema potrebi cjepka na slogove, na fonetske riječi ili veće fonetske cjeline, potičući djecu da ponavljaju i govore usporedo s njom.
U središnjem dijelu djecu se potiče na traženje i smišljanje rima, pri čemu su dobrodošle i smiješne riječi bez značenja i njihove iste takve rime. Postepeno riječi postaju sve smislenije, a dječje uši sve spremnije na predstavljanje stihobasne Krava koja je bila plava u obliku kratke predstave kazališta predmeta, pri čemu se plavo platno, koje je dotad bilo medij igre i zajedništva, pretvara u kravu, a slijedi i niz iznenađenja u obliku drugih rekvizita.
Nakon priče koja progovara o različitostima i našoj spremnosti da ih prihvatimo, prirodno se, uz uvođenje likova mrava – nositelja poruka, nastavlja razgovor o toleranciji, empatiji i opraštanju.
Mogući broj aktivnih sudionika po izvedbi je do 30 (zbog veličine rekvizita i kvalitetnije interakcije). Broj publike je neograničen.
Trajanje: oko 50 minuta
PLIMA RIMA
– književni performans u plavoj boji koji rime sastavlja i kroji
– u ritmu slasne stihobasne Krava koja je bila plava
Književni performans Plima rima obiluje plavom bojom i na igru mami lepršavom rimom svojom. Kroz kapanje slapa i kiše, glasova oko nas ima sve više. Tok potoka i vijuganje rijeke donosi riječi zanimljive neke koje izazivaju nezaustavljive jeke. Ljuljanjem, žuborenjem i šumom vala stvara se ubrzo čarolija mala moćne plime iz koje niču šarene rime! Kako nas od bujice riječi ne bi zaboljela glava, sve na kraju smiruje Krava koja je bila plava.
LISTAJ VIŠE
U književnom performansu Plima rima djeca nesvjesno ulaze u ritam i zvukove rime privučeni osnovnim rekvizitom – velikim padobranskim platnom. Tako povezani, svi sudionici mogu osjetiti impuls govornih segmenata koje autorica prema potrebi cjepka na slogove, na fonetske riječi ili veće fonetske cjeline, potičući djecu da ponavljaju i govore usporedo s njom.
U središnjem dijelu djecu se potiče na traženje i smišljanje rima, pri čemu su dobrodošle i smiješne riječi bez značenja i njihove iste takve rime. Postepeno riječi postaju sve smislenije, a dječje uši sve spremnije na predstavljanje stihobasne Krava koja je bila plava u obliku kratke predstave kazališta predmeta, pri čemu se plavo platno, koje je dotad bilo medij igre i zajedništva, pretvara u kravu, a slijedi i niz iznenađenja u obliku drugih rekvizita.
Nakon priče koja progovara o različitostima i našoj spremnosti da ih prihvatimo, prirodno se, uz uvođenje likova mrava – nositelja poruka, nastavlja razgovor o toleranciji, empatiji i opraštanju.
Mogući broj aktivnih sudionika po izvedbi je do 30 (zbog veličine rekvizita i kvalitetnije interakcije). Broj publike je neograničen.
Trajanje: oko 50 minuta
RIMA U PREDMETIMA
– književni performans rima i igre predmetima
– u ritmu slasne stihobasne Konj koji je imao neugodan vonj
Rima u predmetima namijenjena je svima, a naročito onima koji se djecom bave i rado slušaju mrave iz trave! Osvještavajući osjete vida, sluha, njuha, između mrava i muha, u ovom se performansu prava čarolija kuha – čarolija čari sasvim običnih stvari koje skrivaju naši ormari! Kad se te čari skuže, one odlično za pričanje stihobasni posluže. I dok djeca oči skupljaju i šire, zuje, škripe, iz paukove mreže vire, mirišljave balone pušu, autorica im otkriva čistu dušu jednog prljavog Konja i zajedno s djecom oslobađa ga vonja!
LISTAJ VIŠE
Književni performans Rima u predmetima kreće od „razgibavanja“ ušiju osluškivanjem muha, komaraca, ptica, prometa i ostalih zvukova koji nas okružuju. Razgibavajući zatim i vlastito tijelo, osluškujemo zvukove koje možemo njime proizvesti, sve uz izgovaranje odgovarajućih rima.
Polako prelazimo na promatranje prostora i predmeta koji nas okružuju – „razgibavamo oči da nam što više šarenih stvari u njih uskoči“, a zatim i „usta da nam rimom ne ostanu pusta“. Sudionici se na taj način polako uvode u čarobni svijet koji nam igra bez komercijalnih igračaka može priuštiti.
Kreće pričanje stihobasne Konj koji je imao neugodan vonj u rimi, uz razne “slučajno“ pronađene predmete u interaktivnom okruženju u kojem se svakom djetetu postepeno dodjeljuje mini-uloga te mora pažljivo pratiti kako bi znalo kad se treba uključiti u izvedbu.
Osim poticajnom glazbom, koja mami na ples, šaljiva radionica / interaktivna predstava o konju i njegovom neizdrživom vonju uvijek vrvi smijehom i pravom bujicom odličnih ideja djece preobrazbe običnog u neobično.
Osim razgovora o potrebi higijene, kako zbog zdravlja i čistoće, tako i zbog vlastite afirmacije u društvu, komentari nakon priče vode u smjeru savjeta likovima iz stihobasne i ostalim izmišljenim likovima zašto, kako i kada slušati društvenu okolinu što nam govori. Kako se prilagoditi, a opet biti poseban.
Broj sudionika u ovom performansu nije ograničen, ali se zbog kvalitetnije interakcije preporuča do 40-ero djece.
Trajanje: oko 60 minuta
RIMA U PREDMETIMA
– književni performans rima i igre predmetima
– u ritmu slasne stihobasne Konj koji je imao neugodan vonj
Rima u predmetima namijenjena je svima, a naročito onima koji se djecom bave i rado slušaju mrave iz trave! Osvještavajući osjete vida, sluha, njuha, između mrava i muha, u ovom se performansu prava čarolija kuha – čarolija čari sasvim običnih stvari koje skrivaju naši ormari! Kad se te čari skuže, one odlično za pričanje stihobasni posluže. I dok djeca oči skupljaju i šire, zuje, škripe, iz paukove mreže vire, mirišljave balone pušu, autorica im otkriva čistu dušu jednog prljavog Konja i zajedno s djecom oslobađa ga vonja!
LISTAJ VIŠE
Književni performans Rima u predmetima kreće od „razgibavanja“ ušiju osluškivanjem muha, komaraca, ptica, prometa i ostalih zvukova koji nas okružuju. Razgibavajući zatim i vlastito tijelo, osluškujemo zvukove koje možemo njime proizvesti, sve uz izgovaranje odgovarajućih rima.
Polako prelazimo na promatranje prostora i predmeta koji nas okružuju – „razgibavamo oči da nam što više šarenih stvari u njih uskoči“, a zatim i „usta da nam rimom ne ostanu pusta“. Sudionici se na taj način polako uvode u čarobni svijet koji nam igra bez komercijalnih igračaka može priuštiti.
Kreće pričanje stihobasne Konj koji je imao neugodan vonj u rimi, uz razne “slučajno“ pronađene predmete u interaktivnom okruženju u kojem se svakom djetetu postepeno dodjeljuje mini-uloga te mora pažljivo pratiti kako bi znalo kad se treba uključiti u izvedbu.
Osim poticajnom glazbom, koja mami na ples, šaljiva radionica / interaktivna predstava o konju i njegovom neizdrživom vonju uvijek vrvi smijehom i pravom bujicom odličnih ideja djece preobrazbe običnog u neobično.
Osim razgovora o potrebi higijene, kako zbog zdravlja i čistoće, tako i zbog vlastite afirmacije u društvu, komentari nakon priče vode u smjeru savjeta likovima iz stihobasne i ostalim izmišljenim likovima zašto, kako i kada slušati društvenu okolinu što nam govori. Kako se prilagoditi, a opet biti poseban.
Broj sudionika u ovom performansu nije ograničen, ali se zbog kvalitetnije interakcije preporuča do 40-ero djece.
Trajanje: oko 60 minuta
ŠTO NAM RIMA O SVAĐI REĆI IMA
– književni performans rima i igre predmetima
– u ritmu slasne stihobasne Bik koji je želio biti šik
Književni performans Što nam rima o svađi reći ima pun je emocija snažnih i poruka za život važnih. Od zaljubljenosti, preko sloge do svađe – za svakog se ponešto tu nađe! U Kravu zgodnu, al’ staromodnu, šik Bik se zaljubio pa na raspravu o ukusima vrijeme nije gubio, nego požurio pružiti joj dom u kojem je s njom i dalje mislio živjeti po svom… Šaljivi stihovi ove stihobasne uz publiku stvaraju prizore krasne, no donose i neke riječi glasne, čak i rasprave strasne! Al’ u pomoć kad priskoče mali mravi – svaka riječ se brzo na svoje mjesto stavi i pričaju se, pričaju priče u travi!
LISTAJ VIŠE
Književni performans Što nam rima o svađi za reći ima krije u sebi pravu romantičnu ljubavnu priču Bik koji je želio biti šik punu otkrivanja velikih osjećaja, a među njima i ljutnje. Predstava je to koja privlači odrasle, jednako kao i djecu, pa se nerijetko upravo odrasli uključuju u predstavljanje glavnih likova, koje autorica, preoblačeći ih u jednostavne kostime, lupkajući o svoju već slavnu šalicu, vješto vodi kroz ritam rime i priče, časti se s njima šik kolačima i sluša šik glazbu – naravno po svom izboru: francusku šansonu 😉
Šansonu prema mogućnosti izvode ilustratori slikovnice o Biku – Nika i Luka Sarajlija, što izvedbi daje poseban ugođaj, kako glazbeni, tako i literarni jer djeca osim spisateljice mogu upoznati i mlade ilustratore koji su također bili još djeca kad su ilustrirali ovu stihobasnu.
Na kraju autorica mudro prekida radnju u najnapetijem trenutku, ostavljajući djeci otvorena pitanja o raspletu – hoće li se posvađani pomiriti, što bi im mogli savjetovati, kako bi mogla završiti priča, s kim se najčešće svađamo, što je potrebno za pomirenje i sl., napominjući da „ako o kraju priče žele saznati više, mogu pročitati u slikovnici u kojoj sve piše“ čime nastoji širiti interes za knjigu, samostalno proučavanje i čitanje.
Broj sudionika nije ograničen.
Trajanje: oko 50 minuta
ŠTO NAM RIMA O SVAĐI REĆI IMA
– književni performans svađe koji u rimi pomirenje nađe
– u ritmu slasne stihobasne Bik koji je želio biti šik
Književni performans Što nam rima o svađi reći ima pun je emocija snažnih i poruka za život važnih. Od zaljubljenosti, preko sloge do svađe – za svakog se ponešto tu nađe! U Kravu zgodnu, al’ staromodnu, šik Bik se zaljubio pa na raspravu o ukusima vrijeme nije gubio, nego požurio pružiti joj dom u kojem je s njom i dalje mislio živjeti po svom… Šaljivi stihovi ove stihobasne uz publiku stvaraju prizore krasne, no donose i neke riječi glasne, čak i rasprave strasne! Al’ u pomoć kad priskoče mali mravi – svaka riječ se brzo na svoje mjesto stavi i pričaju se, pričaju priče u travi!
LISTAJ VIŠE
Književni performans Što nam rima o svađi za reći ima krije u sebi pravu romantičnu ljubavnu priču Bik koji je želio biti šik punu otkrivanja velikih osjećaja, a među njima i ljutnje. Predstava je to koja privlači odrasle, jednako kao i djecu, pa se nerijetko upravo odrasli uključuju u predstavljanje glavnih likova, koje autorica, preoblačeći ih u jednostavne kostime, lupkajući o svoju već slavnu šalicu, vješto vodi kroz ritam rime i priče, časti se s njima šik kolačima i sluša šik glazbu – naravno po svom izboru: francusku šansonu 😉
Šansonu prema mogućnosti izvode ilustratori slikovnice o Biku – Nika i Luka Sarajlija, što izvedbi daje poseban ugođaj, kako glazbeni, tako i literarni jer djeca osim spisateljice mogu upoznati i mlade ilustratore koji su također bili još djeca kad su ilustrirali ovu stihobasnu.
Na kraju autorica mudro prekida radnju u najnapetijem trenutku, ostavljajući djeci otvorena pitanja o raspletu – hoće li se posvađani pomiriti, što bi im mogli savjetovati, kako bi mogla završiti priča, s kim se najčešće svađamo, što je potrebno za pomirenje i sl., napominjući da „ako o kraju priče žele saznati više, mogu pročitati u slikovnici u kojoj sve piše“ čime nastoji širiti interes za knjigu, samostalno proučavanje i čitanje.
Broj sudionika nije ograničen.
Trajanje: oko 50 minuta
ŠTO MRAVI ZNAJU O LJUBAVI
– književni performans u travi s mravima i rimom na kavi
– u ritmu slasne stihobasne sa svih 6 prvih likova biblioteke Što mravi znaju o ljubavi
Žličicom i šalicom – svojom uobičajenom dirigentskom palicom, spisateljica vodi publiku u svijet svojih likova iz serije stihobasni Što mravi znaju o ljubavi. Uz pomoć obično-neobičnih predmeta u kojima igra čuči, uz koje se lakše razgovara i uči, saznajemo o čemu mravi pričaju u travi, što se dogodilo plavoj kravi, kakva se priča iz smrada rađa, kako se može riješiti svađa, kako se termosica pretvara u prase, trebamo li čuvati sve samo za se, zašto se ponekad pravimo važni i što kad nas obuzmu osjećaji snažni.
LISTAJ VIŠE
Književni performans ŠTO MRAVI ZNAJU O LJUBAVI upoznaje nas sa svim glavnim likovima iz svih dosad objavljenih stihobasni biblioteke Što mravi znaju o ljubavi, uz budnu pratnju i komentare Crnoslava i Žutoslava – slavnih mudrih mrava. Vrlo brza izmjena likova čini ovu radionicu dinamičnom i nepredvidljivom, uz ipak dosta prostora za interakciju s mladom publikom, njihove komentare i pitanja.
U interaktivnoj radionici lutkarskog tipa, koja uključuje čak šest mini predstava, baš kao i u predstavi o konju, predmeti preuzimaju ulogu pripovjedača, mame djecu svojom zaigranom „običnošću“ pozivajući ih da se poigraju čim se dočepaju nekog češlja ili vrećice. U ritmu rime, izmjenjuju se scene i pitanja: Zašto je krava tužna? Je li konj uspio privući kobilu? Jesu li glavne face uvijek svima glavne? Jesu li sretne? Što ovca radi s tolikim novcima? Što je važnije – novac ili prijateljstvo? itd.
Izvedba završava pjesmicom „Mravi u travi“ – lajtmotivom ove serije stihobasni, nakon čega djeca najčešće spontano zainteresirano počinju listati slikovnice tražeći odgovore na sva postavljena pitanja.
Broj sudionika nije ograničen, ali se zbog kvalitetnije interakcije preporuča do 40-ero djece.
Trajanje: oko 60 minuta
ŠTO MRAVI ZNAJU O LJUBAVI
– književni performans u travi s mravima i rimom na kavi
– u ritmu slasne stihobasne sa svih 6 prvih likova biblioteke Što mravi znaju o ljubavi
Žličicom i šalicom – svojom uobičajenom dirigentskom palicom, spisateljica vodi publiku u svijet svojih likova iz serije stihobasni Što mravi znaju o ljubavi. Uz pomoć obično-neobičnih predmeta u kojima igra čuči, uz koje se lakše razgovara i uči, saznajemo o čemu mravi pričaju u travi, što se dogodilo plavoj kravi, kakva se priča iz smrada rađa, kako se može riješiti svađa, kako se termosica pretvara u prase, trebamo li čuvati sve samo za se, zašto se ponekad pravimo važni i što kad nas obuzmu osjećaji snažni.
LISTAJ VIŠE
Književni performans ŠTO MRAVI ZNAJU O LJUBAVI upoznaje nas sa svim glavnim likovima iz svih dosad objavljenih stihobasni biblioteke Što mravi znaju o ljubavi, uz budnu pratnju i komentare Crnoslava i Žutoslava – slavnih mudrih mrava. Vrlo brza izmjena likova čini ovu radionicu dinamičnom i nepredvidljivom, uz ipak dosta prostora za interakciju s mladom publikom, njihove komentare i pitanja.
U interaktivnoj radionici lutkarskog tipa, koja uključuje čak šest mini predstava, baš kao i u predstavi o konju, predmeti preuzimaju ulogu pripovjedača, mame djecu svojom zaigranom „običnošću“ pozivajući ih da se poigraju čim se dočepaju nekog češlja ili vrećice. U ritmu rime, izmjenjuju se scene i pitanja: Zašto je krava tužna? Je li konj uspio privući kobilu? Jesu li glavne face uvijek svima glavne? Jesu li sretne? Što ovca radi s tolikim novcima? Što je važnije – novac ili prijateljstvo? itd.
Izvedba završava pjesmicom „Mravi u travi“ – lajtmotivom ove serije stihobasni, nakon čega djeca najčešće spontano zainteresirano počinju listati slikovnice tražeći odgovore na sva postavljena pitanja.
Broj sudionika nije ograničen, ali se zbog kvalitetnije interakcije preporuča do 40-ero djece.
Trajanje: oko 60 minuta
PRASE KOJE JE MISLILO SAMO NA SE
– književni performans ponašanja ružnog i rimovanja tužnog
– u ritmu slasne stihobasne Prase koje je mislilo sam ona se
Prase koje je mislilo samo na se književni je performans s temom istoimene stihobasne koja osvještava neke naše porive slasne i masne, ali za druge ne baš krasne! Izvodi se rijetko jer često nedostaje netko – Luka koji Prase odlično glumi u tonalitetu kojem god naumi, a također i Crnolina koju uprizoruje Nika – prava milina! Dijana u liku Žutoline stihove iz stihobasne izvlači poučne i fine. I kako bi sve bilo kao na slikovničnoj slici, uz njih uloge praščića tumače djeca – stihobasnični sudionici. Kroz prizore uz ogradu drvenu zajedno otkrivaju biljku jednu crvenu koja podsjetit će ih sve koliko nesebičnost i dijeljenje važno je!
LISTAJ VIŠE
Uz autoricu, književni performans Prase koje je mislilo samo na se uključuje još dva glavna izvođača: ilustratoricu Niku i tvorca tipografije Luku te više sporednih izvođača – dobrovoljaca iz publike. Svi zajedno čine „živu scenografiju“ u kojoj glavni lik – lakomo i gramzivo Prase do mile volje otima i hlapljivo grabi kako najsvježiju hranu tako i najbolje mjesto u svinjcu, dok se mravice Žutolina i Crnolina čude i opominju ga, potičući sve da im se pridruže. No, baš kao i u samoj slikovnici, Prase na nikoga ne obraća pažnju i nije ga ni najmanje briga što nemaju mjesta i što su gladni; za njega su svi oni „nebitni i jadni“!
Ali jednog dana dolazi do naglog preokreta u Prasetovom ponašanju! Tko je tome uzrok može se otkriti kroz izvedbu ovog performansa, kao i u samoj slikovnici – netko tko je potpuno različit od Praseta: nježan, mio, samozatajan, nesebičan, ponizan, skroman, spreman svojom ljepotom ukrašavati svijet bez da traži išta zauzvrat!
Naglašeno ilustrirajući ovaj kontrast sebičnosti i dijeljenja, lakomosti i darežljivosti, bahatosti i empatije, ovim se performansom sudionike nastoji potaknuti na introspekcijsko osvještavanje vlastitih postupaka i preispitivanje njihove ispravnosti za boljitak društva, a time i samog sebe: Želim li i ja uvijek biti prvi/a? Što mi to donosi? Jesam li spreman/na prijatelju dati malu prednost? Pomoći mu u nevolji, makar time „izgubio“ na vremenu ili prednosti? Ponuditi slatkiše prvo drugima pa se tek onda i sam/a osladiti? Pripaziti na starije i nemoćne?
Nakon pomalo tužnog završetka stihobasne, izvedba performansa zaključuje se razgovorom Crnoline i Žutoline, prema tekstu iz slikovnice, o dobrobiti drugih u našim životima i pouci kako moramo prema svima biti pažljivi da bismo i sami bili sretniji i ispunjeniji.
Broj sudionika nije ograničen.
Trajanje: oko 60 minuta
PRASE KOJE JE MISLILO SAMO NA SE
– književni performans ponašanja ružnog i rimovanja tužnog
– u ritmu slasne stihobasne Prase koje je mislilo sam ona se
Prase koje je mislilo samo na se književni je performans s temom istoimene stihobasne koja osvještava neke naše porive slasne i masne, ali za druge ne baš krasne! Izvodi se rijetko jer često nedostaje netko – Luka koji Prase odlično glumi u tonalitetu kojem god naumi, a također i Crnolina koju uprizoruje Nika – prava milina! Dijana u liku Žutoline stihove iz stihobasne izvlači poučne i fine. I kako bi sve bilo kao na slikovničnoj slici, uz njih uloge praščića tumače djeca – stihobasnični sudionici. Kroz prizore uz ogradu drvenu zajedno otkrivaju biljku jednu crvenu koja podsjetit će ih sve koliko nesebičnost i dijeljenje važno je!
LISTAJ VIŠE
Uz autoricu, književni performans Prase koje je mislilo samo na se uključuje još dva glavna izvođača: ilustratoricu Niku i tvorca tipografije Luku te više sporednih izvođača – dobrovoljaca iz publike. Svi zajedno čine „živu scenografiju“ u kojoj glavni lik – lakomo i gramzivo Prase do mile volje otima i hlapljivo grabi kako najsvježiju hranu tako i najbolje mjesto u svinjcu, dok se mravice Žutolina i Crnolina čude i opominju ga, potičući sve da im se pridruže. No, baš kao i u samoj slikovnici, Prase na nikoga ne obraća pažnju i nije ga ni najmanje briga što nemaju mjesta i što su gladni; za njega su svi oni „nebitni i jadni“!
Ali jednog dana dolazi do naglog preokreta u Prasetovom ponašanju! Tko je tome uzrok može se otkriti kroz izvedbu ovog performansa, kao i u samoj slikovnici – netko tko je potpuno različit od Praseta: nježan, mio, samozatajan, nesebičan, ponizan, skroman, spreman svojom ljepotom ukrašavati svijet bez da traži išta zauzvrat!
Naglašeno ilustrirajući ovaj kontrast sebičnosti i dijeljenja, lakomosti i darežljivosti, bahatosti i empatije, ovim se performansom sudionike nastoji potaknuti na introspekcijsko osvještavanje vlastitih postupaka i preispitivanje njihove ispravnosti za boljitak društva, a time i samog sebe: Želim li i ja uvijek biti prvi/a? Što mi to donosi? Jesam li spreman/na prijatelju dati malu prednost? Pomoći mu u nevolji, makar time „izgubio“ na vremenu ili prednosti? Ponuditi slatkiše prvo drugima pa se tek onda i sam/a osladiti? Pripaziti na starije i nemoćne?
Nakon pomalo tužnog završetka stihobasne, izvedba performansa zaključuje se razgovorom Crnoline i Žutoline, prema tekstu iz slikovnice, o dobrobiti drugih u našim životima i pouci kako moramo prema svima biti pažljivi da bismo i sami bili sretniji i ispunjeniji.
Broj sudionika nije ograničen.
Trajanje: oko 60 minuta
OVCA U SVIJETU NOVCA
– književni performans koji novce broji, ali i odbaciti ih se ne boji
– u ritmu slasne stihobasne Ovca koja je željela puno novca
Ovca u svijetu novca performans je koji progovara o ispraznosti materijalnog posjedovanja, stečenog bez previše zalaganja i znanja. Zapravo je to intervju kojim organizator ugošćuje nju – Ovcu slavnu, u autoričinoj stihobasni bogatašicu glavnu, a s njom i samu autoricu Dijanu koja stihove stvara i noću i danju zbog čega na performans kasni, što prate Ovcini prigovori glasni – kako je iz Blondona čak došla, dok Dijana vjerojatno još ni od kuće nije pošla, gdje po cijele dane samo neke stihobasne piše, dok se ona mora svakom smješkat’ samo da zaradi što više… Tko više radi i tko više zarađuje – onaj tko samo o novcu snuje ili onaj tko put svoj slijedi i kome dječji osmijeh od zlata više vrijedi?
LISTAJ VIŠE
Potekao iz iste slikovnice kao i performans o sebičnom Prasetu, i ovaj performans prema stihobasni Ovca koja je željela puno novca u prvi plan stavlja kontrast između dva potpuno različita poimanja svijeta i života, a sve kroz intervju u kojem sudjeluju tri osobe: voditelj/ica (netko od organizatora performansa), manekenka / influenserica Ovca i spisateljica Dijana. Da, dobro ste pročitali – stiže slavna Ovca, ravno iz svog svijeta novca! I ona koja je o njoj napisala slikovnicu – Dijana iz realnog svijeta gdje novac tako bujno ne cvjeta. Na koji način i kojim redoslijedom – sve se razjasni na samom performansu, kao i njegova glavna tema: zaluđenost novcem i slavom.
Kao i u samoj slikovnici o Ovci, napisanoj prepoznatljivim, zabavnim stilom, Dijana se i u performansu služi jednostavnom, predvidljivom i nadasve šaljivim rimama kako bi sudionike namamila da pokažu svoje pravo lice – besramnu pohlepu za novcem, za kojim trče sve ovce! Neki uspiju odoljeti izazovima, ali većina ne pa gramzivo skaču čak i za, u performansu korištenim, lažnim novčanicama čim im se ukaže prilika!
No, tu je i Dijana da postavi prava pitanja stihobasne i performansa: Želiš li imati puno novca? (svi koji su se ranije najviše bacali na novce, ovdje naravno odgovore: Ne! 😉) Zbog čega ti je to važno? Što bi radio s tim novcem kad bi ga imao? Misliš li da te prijatelji više cijene ako dolaziš iz bogate obitelji? Zašto? Što je sreća? Možemo li biti sretni i bez puno novca?
Broj sudionika nije ograničen.
Trajanje: oko 60 minuta
Napomena: izvedba ovog performansa preporučuje se djeci starijoj od 10 godina.
OVCA U SVIJETU NOVCA
– književni performans koji novce broji, ali i odbaciti ih se ne boji
– u ritmu slasne stihobasne sa svih 6 prvih likova biblioteke Ovca koja je željela puno novca
Ovca u svijetu novca performans je koji progovara o ispraznosti materijalnog posjedovanja, stečenog bez previše zalaganja i znanja. Zapravo je to intervju kojim organizator ugošćuje nju – Ovcu slavnu, u autoričinoj stihobasni bogatašicu glavnu, a s njom i samu autoricu Dijanu koja stihove stvara i noću i danju zbog čega na performans kasni, što prate Ovcini prigovori glasni – kako je iz Blondona čak došla, dok Dijana vjerojatno još ni od kuće nije pošla, gdje po cijele dane samo neke stihobasne piše, dok se ona mora svakom smješkat’ samo da zaradi što više… Tko više radi i tko više zarađuje – onaj tko samo o novcu snuje ili onaj tko put svoj slijedi i kome dječji osmijeh od zlata više vrijedi?
LISTAJ VIŠE
Potekao iz iste slikovnice kao i performans o sebičnom Prasetu, i ovaj performans prema stihobasni Ovca koja je željela puno novca u prvi plan stavlja kontrast između dva potpuno različita poimanja svijeta i života, a sve kroz intervju u kojem sudjeluju tri osobe: voditelj/ica (netko od organizatora performansa), manekenka / influenserica Ovca i spisateljica Dijana. Da, dobro ste pročitali – stiže slavna Ovca, ravno iz svog svijeta novca! I ona koja je o njoj napisala slikovnicu – Dijana iz realnog svijeta gdje novac tako bujno ne cvjeta. Na koji način i kojim redoslijedom – sve se razjasni na samom performansu, kao i njegova glavna tema: zaluđenost novcem i slavom.
Kao i u samoj slikovnici o Ovci, napisanoj prepoznatljivim, zabavnim stilom, Dijana se i u performansu služi jednostavnom, predvidljivom i nadasve šaljivim rimama kako bi sudionike namamila da pokažu svoje pravo lice – besramnu pohlepu za novcem, za kojim trče sve ovce! Neki uspiju odoljeti izazovima, ali većina ne pa gramzivo skaču čak i za, u performansu korištenim, lažnim novčanicama čim im se ukaže prilika!
No, tu je i Dijana da postavi prava pitanja stihobasne i performansa: Želiš li imati puno novca? (svi koji su se ranije najviše bacali na novce, ovdje naravno odgovore: Ne! 😉) Zbog čega ti je to važno? Što bi radio s tim novcem kad bi ga imao? Misliš li da te prijatelji više cijene ako dolaziš iz bogate obitelji? Zašto? Što je sreća? Možemo li biti sretni i bez puno novca?
Broj sudionika nije ograničen.
Trajanje: oko 60 minuta
Napomena: izvedba ovog performansa preporučuje se djeci starijoj od 10 godina.
LISAC KOJI JE ŽELIO POSTATI PISAC
– književni performans u kojem se slova slažu i rimom dječja srca oblažu
Lisac koji je želio postati pisac performans je prema istoimenoj autoričinoj priči koja se bajkovitim i upornim Liscem diči. Prepun je šarenih slova koja zajedno slažemo iznova i iznova, prvo po redu stvarajući abecedu, a zatim u poznate i nepoznate riječi kojima se srce i duša liječi. Po podu obojanom ili bijelom pišemo rukama, nogama, čak i cijelim tijelom. Maštajući na žicama, leteći s pticama istražujemo slovne crte i oblike koji potiču i stvaraju slike liščevog neobičnog puta na koji svatko od nas ponekad zaluta.
LISTAJ VIŠE
Prateći osebujnog Lisca iz slikovnice Lisac koji je želio postati pisac od početka, ali ne i do kraja, ovaj istoimeni književni performans djeci proširuje saznanja o slovima – tim crtama i viticama koje na tako jednostavan, ali za neke i prekompliciran način mogu prenijeti gotovo sve naše misli, ali ne uvijek i emocije!
Emocije se ipak najbolje prenose i prepoznaju u govoru – izgovorenoj, živoj riječi u njezinom cjelokupnom bogatstvu: boji glasa, zvuku koji je prati, pogledu, uzdahu, dodiru, kretnji ruke, stavu tijela, okolnom prostoru, društvu… I upravo tako: živo, emotivno, podržavajuće, šaljivo, iskreno, šareno i iskričavo u ovom performansu oživljavaju čak i slova – pretaču se u glasove, a onda opet u slova i tako isponova, isponova… Osluškuju se zatvorenih očiju, ispisuju nevidljivim kistom, crtaju po leđima, stvaraju tijelom, pokretom, plesom (svatko sam, u paru pa u grupi), pletu od žice, zamišljaju u oblacima… Sve kako bismo pomogli jadnom Liscu koji voli čitati, ali nikako ne može svladati pisanje. No, svladavaju ga djeca; od slova do riječi – poznatih i manje poznatih, ponajviše onih koje se tiču knjiga i književnosti, a sve kroz rimu, igru, otkrivanje, osvještavanje, pomaganje – zajedničko stvaranje trenutaka za pamćenje!
Pred kraj se s pticama svi smirimo na žicama pa razgovaramo o životnim izazovima: Je li nam sve u životu onako kako smo planirali, zamislili da će biti? Što ako nije? Trebamo li odmah odustati ako nam nešto ne ide? Što je potrebno za ostvarenje želja i snova? Kako je završila priča o Liscu?… Nakon čega spontano kreće listanje slikovnica koje su dotad oko nas povremeno letjele poput ptica radoznalica, a sad se smirile i pažljivo slušaju što smo naučili i koju smo pouku od Liščevih zgoda i nezgoda dokučili.
Broj sudionika nije ograničen, ali se zbog kvalitetnije interakcije preporuča do 35-ero djece.
Trajanje: oko 70 minuta
LISAC KOJI JE ŽELIO POSTATI PISAC
– književni performans u kojem se slova slažu i rimom dječja srca oblažu
Lisac koji je želio postati pisac performans je prema istoimenoj autoričinoj priči koja se bajkovitim i upornim Liscem diči. Prepun je šarenih slova koja zajedno slažemo iznova i iznova, prvo po redu stvarajući abecedu, a zatim u poznate i nepoznate riječi kojima se srce i duša liječi. Po podu obojanom ili bijelom pišemo rukama, nogama, čak i cijelim tijelom. Maštajući na žicama, leteći s pticama istražujemo slovne crte i oblike koji potiču i stvaraju slike liščevog neobičnog puta na koji svatko od nas ponekad zaluta.
LISTAJ VIŠE
Prateći osebujnog Lisca iz slikovnice Lisac koji je želio postati pisac od početka, ali ne i do kraja, ovaj istoimeni književni performans djeci proširuje saznanja o slovima – tim crtama i viticama koje na tako jednostavan, ali za neke i prekompliciran način mogu prenijeti gotovo sve naše misli, ali ne uvijek i emocije!
Emocije se ipak najbolje prenose i prepoznaju u govoru – izgovorenoj, živoj riječi u njezinom cjelokupnom bogatstvu: boji glasa, zvuku koji je prati, pogledu, uzdahu, dodiru, kretnji ruke, stavu tijela, okolnom prostoru, društvu… I upravo tako: živo, emotivno, podržavajuće, šaljivo, iskreno, šareno i iskričavo u ovom performansu oživljavaju čak i slova – pretaču se u glasove, a onda opet u slova i tako isponova, isponova… Osluškuju se zatvorenih očiju, ispisuju nevidljivim kistom, crtaju po leđima, stvaraju tijelom, pokretom, plesom (svatko sam, u paru pa u grupi), pletu od žice, zamišljaju u oblacima… Sve kako bismo pomogli jadnom Liscu koji voli čitati, ali nikako ne može svladati pisanje. No, svladavaju ga djeca; od slova do riječi – poznatih i manje poznatih, ponajviše onih koje se tiču knjiga i književnosti, a sve kroz rimu, igru, otkrivanje, osvještavanje, pomaganje – zajedničko stvaranje trenutaka za pamćenje!
Pred kraj se s pticama svi smirimo na žicama pa razgovaramo o životnim izazovima: Je li nam sve u životu onako kako smo planirali, zamislili da će biti? Što ako nije? Trebamo li odmah odustati ako nam nešto ne ide? Što je potrebno za ostvarenje želja i snova? Kako je završila priča o Liscu?… Nakon čega spontano kreće listanje slikovnica koje su dotad oko nas povremeno letjele poput ptica radoznalica, a sad se smirile i pažljivo slušaju što smo naučili i koju smo pouku od Liščevih zgoda i nezgoda dokučili.
Broj sudionika nije ograničen, ali se zbog kvalitetnije interakcije preporuča do 35-ero djece.
Trajanje: oko 70 minuta
LEPTIR KOJI JE ŽELIO SVIRATI KLAVIR
– književni performans koji oživljava note i skriva mnoge čarobne ljepote
Performans Leptir koji je želio svirati klavir prati istoimenu autoričinu priču iz koje upornost, hrabrost i ustrajnost niču, obgrljeni prijateljstvom bez granica kojim je ispunjena svaka Leptirova stranica. Klavir, Leptir, pralja, čak i dvorac njihovoga kralja u ovom su performansu u kišobran stali kako bi i veliki, a naročito mali, zaljubili se u melodije i note, shvatili kakve glazba skriva divote, svoje želje osvijestili i na krila Leptira ih smjestili. Osim Dijane kroz sve aktivnosti djecu vodi i ilustratorica Nika koja divno pleše, pjeva, a naročito slika.
LISTAJ VIŠE
Književni performans Leptir koji je želio svirati klavir, proizašao iz istoimene priče, interaktivna je kazališna predstava, a ujedno i dramsko-glazbeno-plesno-likovna radionica. Dramska jer svi sudionici aktivno sudjeluju u dramatizaciji priče; glazbena jer se svi zajedno s Leptirom upoznajemo s glazbenim crtovljem, notama i glazbenom abecedom, plesna jer se svi zajedno odjednom nađemo na dvoru gdje se pleše dvorski ples menuet te ga plešemo s kraljem i dvorjanima; likovna jer pruža priliku likovno oblikovati svog vlastitog leptira i, kad dođe vrijeme, obojati ga bojama vlastitih želja i maštanja.
Autorica Dijana, uz ulogu naratora, zajedno s djecom – sudionicima performansa, utjelovljuje Leptira, dok ilustratorica Nika svojim raspjevanim glasom i rasplesanim pokretom utjelovljuje Leptirovu prijateljicu Pralju, koja ga uči svirati klavir, ali skrivajući se od gospodara jer u to doba slugama, praljama i drugom običnom puku nije bilo dozvoljeno svirati. Osim osvještavanja ovog privilegija da je danas više-manje svakome dostupno sviranje instrumenata po vlastitom izboru, djeci se kroz performans osvještava ljepota i moć glazbe da omekša srca i ujedini nas u zajedničko milozvučno uživanje. Uz sve, poziva ih se da pronađu vlastite sfere interesa te potiče na ustrajnost u ostvarenju svojih skrivenih želja i stremljenja.
Broj sudionika nije ograničen, ali se zbog kvalitetnije interakcije preporuča do 35-ero djece.
Trajanje: oko 60 minuta
LEPTIR KOJI JE ŽELIO SVIRATI KLAVIR
– književni performans koji oživljava note i skriva mnoge čarobne ljepote
LISTAJ VIŠE
Književni performans Leptir koji je želio svirati klavir, proizašao iz istoimene priče, interaktivna je kazališna predstava, a ujedno i dramsko-glazbeno-plesno-likovna radionica. Dramska jer svi sudionici aktivno sudjeluju u dramatizaciji priče; glazbena jer se svi zajedno s Leptirom upoznajemo s glazbenim crtovljem, notama i glazbenom abecedom, plesna jer se svi zajedno odjednom nađemo na dvoru gdje se pleše dvorski ples menuet te ga plešemo s kraljem i dvorjanima; likovna jer pruža priliku likovno oblikovati svog vlastitog leptira i, kad dođe vrijeme, obojati ga bojama vlastitih želja i maštanja.
Autorica Dijana, uz ulogu naratora, zajedno s djecom – sudionicima performansa, utjelovljuje Leptira, dok ilustratorica Nika svojim raspjevanim glasom i rasplesanim pokretom utjelovljuje Leptirovu prijateljicu Pralju, koja ga uči svirati klavir, ali skrivajući se od gospodara jer u to doba slugama, praljama i drugom običnom puku nije bilo dozvoljeno svirati. Osim osvještavanja ovog privilegija da je danas više-manje svakome dostupno sviranje instrumenata po vlastitom izboru, djeci se kroz performans osvještava ljepota i moć glazbe da omekša srca i ujedini nas u zajedničko milozvučno uživanje. Uz sve, poziva ih se da pronađu vlastite sfere interesa te potiče na ustrajnost u ostvarenju svojih skrivenih želja i stremljenja.
Broj sudionika nije ograničen, ali se zbog kvalitetnije interakcije preporuča do 35-ero djece.
Trajanje: oko 60 minuta
DIVOKOZA KOJA JE BILA ROZA
– književni performans u kojem pomoću plesa pronalazi se svakog srca adresa
Listajući slikovnicu Divokoza koja je bila roza, punu raznih poza, kojoj je plesom ispunjena svaka stranica, u istoimenom performansu plešemo bez granica! S pticama na žicama pomoću plesa oslobađamo se stresa, tuge, srama, predrasuda i nelagode, shvaćajući vrlo brzo da nam plesni ritmovi svima gode – nekome ples vrapčića, nekome ples rode – i onima koji su odmah plesati htjeli, ali i onima koji su se prvo malo smeli! Pritom dobro pazimo gdje, kako i kojom nogom gazimo, jer važnije je od svakog plesnog stila paziti na tuđe glave i krila!
LISTAJ VIŠE
Književnim performansom Divokoza koja je bila roza Dijana se svaki puta iznova vraća svojoj svojoj strasti i pozivu kojim se oduvijek bavi – kreativnom pokretu. Koristeći likove iz istoimene slikovnice kao inicijatore i vodiče aktivnosti, podsjeća nas što sve razvijamo i učimo putem plesne igre: bolje upoznati jedni druge, osluškivati se i pomagati – učiti se empatiji i asertivnoj komunikaciji; izraziti osjećaje bez suvišnih riječi – emotivno se rasteretiti, ali i napuniti; osloboditi se privremeno svoje „ljušture“ i usuditi se biti netko potpuno drugačiji – možda malo hrabriji, možda malo nježniji, možda malo mirniji…; zabavljati se istražujući mogućnosti vlastitog tijela – samostalno i u kontaktu s drugima; vježbati spretnost i fizičku kondiciju… Ukratko: biti fizički i mentalno zdraviji.
Uz Ptice radoznalice, Plesokrilca i Lepršalicu, letimo u najudaljenije krajeve, ali i u prošlost. U pratnji odgovarajuće glazbe aktivno upoznajemo različite vrste plesa, približavajući se postepeno glavnoj zvijezdi slikovnice – Divokozi. Buđenjem znatiželje i svih osjetila, naročito slušnog i proprioceptivnog, jedni druge potičemo na praćenje karaktera glazbe, uživljavajući se u uloge najrazličitijih ptica koje na putu susrećemo: s afričkim zebama plešemo ritmičan, ritualima prožet, zabavni ples u krugu; s pticama Kineskinjicama meditiramo igrajući se vlastitim ravnotežom; oživljavajući izumrlu pticu dodo potičemo na razmišljanje o čovjekovoj sebičnosti – nepromišljenom uništavanju prirode i istrebljenju drugih bića; uz vrapčiće slavimo životnu radost; uz orla osvještavamo vlastitu snagu i moć; uz rode uživamo u ljepoti zajedništva i ljubavi.
Naposlijetku susrećemo Divokozu i njezin elegantni, gracilni ples koji se, uslijed jedne nezgode mijenja, utječući kako na karakter njezinih pokreta, tako i na njezin daljnji životni put jer postaje svjesna svega što se i malim razigranim pticama – djeci-sudionicima ovog rasplesanog performansa želi prenijeti.
Broj sudionika nije ograničen, ali se zbog kvalitetnije interakcije preporuča do 35-ero djece.
Trajanje: oko 70 minuta
DIVOKOZA KOJA JE BILA ROZA
– književni performans u kojem pomoću plesa pronalazi se svakog srca adresa
Listajući slikovnicu Divokoza koja je bila roza, punu raznih poza, kojoj je plesom ispunjena svaka stranica, u istoimenom performansu plešemo bez granica! S pticama na žicama pomoću plesa oslobađamo se stresa, tuge, srama, predrasuda i nelagode, shvaćajući vrlo brzo da nam plesni ritmovi svima gode – nekome ples vrapčića, nekome ples rode – i onima koji su odmah plesati htjeli, ali i onima koji su se prvo malo smeli! Pritom dobro pazimo gdje, kako i kojom nogom gazimo, jer važnije je od svakog plesnog stila paziti na tuđe glave i krila!
LISTAJ VIŠE
Književnim performansom Divokoza koja je bila roza Dijana se svaki puta iznova vraća svojoj svojoj strasti i pozivu kojim se oduvijek bavi – kreativnom pokretu. Koristeći likove iz istoimene slikovnice kao inicijatore i vodiče aktivnosti, podsjeća nas što sve razvijamo i učimo putem plesne igre: bolje upoznati jedni druge, osluškivati se i pomagati – učiti se empatiji i asertivnoj komunikaciji; izraziti osjećaje bez suvišnih riječi – emotivno se rasteretiti, ali i napuniti; osloboditi se privremeno svoje „ljušture“ i usuditi se biti netko potpuno drugačiji – možda malo hrabriji, možda malo nježniji, možda malo mirniji…; zabavljati se istražujući mogućnosti vlastitog tijela – samostalno i u kontaktu s drugima; vježbati spretnost i fizičku kondiciju… Ukratko: biti fizički i mentalno zdraviji.
Uz Ptice radoznalice, Plesokrilca i Lepršalicu, letimo u najudaljenije krajeve, ali i u prošlost. U pratnji odgovarajuće glazbe aktivno upoznajemo različite vrste plesa, približavajući se postepeno glavnoj zvijezdi slikovnice – Divokozi. Buđenjem znatiželje i svih osjetila, naročito slušnog i proprioceptivnog, jedni druge potičemo na praćenje karaktera glazbe, uživljavajući se u uloge najrazličitijih ptica koje na putu susrećemo: s afričkim zebama plešemo ritmičan, ritualima prožet, zabavni ples u krugu; s pticama Kineskinjicama meditiramo igrajući se vlastitim ravnotežom; oživljavajući izumrlu pticu dodo potičemo na razmišljanje o čovjekovoj sebičnosti – nepromišljenom uništavanju prirode i istrebljenju drugih bića; uz vrapčiće slavimo životnu radost; uz orla osvještavamo vlastitu snagu i moć; uz rode uživamo u ljepoti zajedništva i ljubavi.
Naposlijetku susrećemo Divokozu i njezin elegantni, gracilni ples koji se, uslijed jedne nezgode mijenja, utječući kako na karakter njezinih pokreta, tako i na njezin daljnji životni put jer postaje svjesna svega što se i malim razigranim pticama – djeci-sudionicima ovog rasplesanog performansa želi prenijeti.
Broj sudionika nije ograničen, ali se zbog kvalitetnije interakcije preporuča do 35-ero djece.
Trajanje: oko 70 minuta
