Lisac koji je želio postati pisac / O čemu cvrkuću ptice radoznalice 1
Napisala:
Dijana Merey Sarajlija
Ilustracije:
Nika Sarajlija
Vizualno oblikovanje:
Dijana Merey Sarajlija
Fotografija:
Hrvoje Sarajlija
Originalna tipografija:
Nika i Luka Sarajlija
Opis:
dvostruka slikovnica; meki uvez; 23 x 23 cm; 44 stranica
Izdavač:
Listam, 2022.
Lisac koji je želio postati pisac / O čemu cvrkuću ptice radoznalice 1
Napisala:
Dijana Merey Sarajlija
Ilustracije:
Nika Sarajlija
Vizualno oblikovanje:
Dijana Merey Sarajlija
Fotografija:
Hrvoje Sarajlija
Originalna tipografija:
Nika i Luka Sarajlija
Opis:
dvostruka slikovnica; meki uvez; 23 x 23 cm; 44 stranica
Izdavač:
Listam, 2022.
Tema i poruka slikovnice
Skrivajući se od lovačkih hajki, Lisac kraj šume otkriva novu zgradu – školu. Osluškujući kroz prozor dječje slovkanje, i sam nauči čitati te ubrzo postaje strastveni čitatelj. Poželi naučiti i pisati, kako bi i sam mogao pisati pjesme, romane, epove, novele… Ali u tome je jako nespretan, a zbog toga sve više i nesretan.
No, savjet mudre sove i vlastita odlučnost, kao i ustrajnost u svladavanju prepreka, vode ga na put pun uzbudljivih pustolovina koje ga, a da toga nije ni svjestan, usmjeravaju prema ostvarenja sna – njegove se dogodovštine prepričavaju „od krila do krila, od šape do šape, sve dok nisu stigle do jedne maštovite šlape“ čiji ih vlasnik naposlijetku zapisuje i tako posredno ostvaruje Liščev cilj. Je li ta šlapa pripadala Ezopu ili La Fontaineu, pitat će se s druge strane slikovnice Ptice radoznalice, svjedokinje Liščevih zgoda, a istovremeno i voditeljice u svijet književnih pojmova, vrsta i zanimljivosti.
Tema i poruka slikovnice
Skrivajući se od lovačkih hajki, Lisac kraj šume otkriva novu zgradu – školu. Osluškujući kroz prozor dječje slovkanje, i sam nauči čitati te ubrzo postaje strastveni čitatelj. Poželi naučiti i pisati, kako bi i sam mogao pisati pjesme, romane, epove, novele… Ali u tome je jako nespretan, a zbog toga sve više i nesretan. No, savjet mudre sove i vlastita odlučnost, kao i ustrajnost u svladavanju prepreka, vode ga na put pun uzbudljivih pustolovina koje ga, a da toga nije ni svjestan, usmjeravaju prema ostvarenja sna – njegove se dogodovštine prepričavaju „od krila do krila, od šape do šape, sve dok nisu stigle do jedne maštovite šlape“ čiji ih vlasnik naposlijetku zapisuje i tako posredno ostvaruje Liščev cilj. Je li ta šlapa pripadala Ezopu ili La Fontaineu, pitat će se s druge strane slikovnice Ptice radoznalice, svjedokinje Liščevih zgoda, a istovremeno i voditeljice u svijet književnih pojmova, vrsta i zanimljivosti.
Kad, kako i zašto je nastala
Priča o Liscu svojevrsna je oda basnama koje su, u specifičnoj duljoj formi od uobičajene, obilježje Dijaninog književnog stvaralaštva. Stoga ne čudi da je upravo ovu stihobasnu odabrala za početak izdavanja serije slikovnica kroz koje nas Ptice radoznalice na lepršav i neopterećen način vode u svijet umjetnosti, njezin svijet.
Simpatični lik Lisca rodio se još davne 2011. g., naravno iz rime Lisac – pisac. No, podsvjesni je poriv vjerojatno bila Dijanina zabrinutost za tatu koji je tada bolovao od neurovaskularne demencije i bilo je sve izvjesnije da se ne može prisjetiti niti svog života, a kamoli priča koje je davno Dijani u djetinjstvu pričao, izmišljajući ih na licu mjesta! Stoga je upravo njemu, koji nikad nije zapisao te svoje priče, posvetila Lisca.
Odmah po završetku teksta Lisca, Dijanine su vijuge počele oblijetati rime poput Ptica – slikarica, Paun – klaun i jedna koja se najbolje ostvaruje zagrebačkim naglaskom: Leptir – klavir. Sve su one tek puno godina kasnije odjednom razbistrile njezinu davnu želju da djecu razigranim tekstovima motivira na istraživanje umjetničkih čarolija. Odnekud je iskočila i Koza – roza, još davnije napisana priča čiji ju je lik mrava lako mogao uvesti i u seriju Što mravi znaju o ljubavi. Ali nije, nego je spremno dočekala ovaj ciklus, u koji će unijeti šarmantnu umjetnost plesa.
LISTAJ VIŠE
No, vratimo se Liscu, za kojeg je autorica, uz ostale upravo navedene četiri priče, dobila poticaj Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske za književno stvaralaštvo, a Ured za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba sufinancirao je njegovo objavljivanje. Unatoč tome, Lisac je prošao težak put i jedva se izvukao iz svog rova! Dijanina omiljena književna kritičarka nije ga baš najbolje prihvatila pa je i autorica i sama počela sumnjati u njegovu vrijednost, pogotovo nakon što se Liščeva sudbina nemogućnosti usvajanja vještine pisanja poigrala i sa stvarnim životom. Naime, pri prvom tisku dogodila se velika greška na naslovnici te su i slova i ilustracija bili mutni, tako da je cijela naklada morala biti ponovo tiskana. No, uporan kakav je, Lisac je ipak zaobišao ovu prepreku i došao do svojih čitatelja, baš kao pravi pisac!
Velika podrška nastajanju Lisca bila je Dijanina lektorica, Ivana Paljug, magistra hrvatskog jezika i fonetike. Njezino poznavanje svijeta književnosti, oduševljenje tekstom priče i prepoznavanje vještina Lisca da djecu odvede u taj svijet bilo je pravi melem za zacjeljivanje svake Dijanine dvojbe i posustajanja. Baš kao što je melem bio čuti osvrt na Lisca dvije uvažene stručnjakinje iz područja dječje književnosti, Mašu Rimac Jurinović i Sanju Lovrić Kralj, na promocijama slikovnice 25.2.2023. u 11 h u Knjižnici Kajfešov brijeg i 21.4.2023. u 18 h u Knjižnici Augusta Cesarca.
Podrška su, naravno, kao i uvijek bili Nika, Luka i Hrvoje. Nika je za ilustraciju ponovo odabrala tehniku asamblaža i ponovo od prve pogodila lik kakav je Dijana zamišljala! Slažući Liščevu dlaku višeslojnim procesom – rezuckanjem tkanine u obliku krznenih čuperaka, slaganjem na ranije definiran crtež, bojanjem tkanine, pa ponavljanjem svega od kolaža novina, Lisac je šarmantno oživio u svojem istovremeno lukavom i mudrom, ali i zaigranom, vrludavom i prevrtljivom liku, što je oštro oko Hrvojevog fotoaparata sve uspjelo prenijeti do pripreme za vizualno oblikovanje.
Liščeva borba sa slovima inspirirala je i Luku te je netom prije vizualnog oblikovanja slikovnice, Dijani za rođendan poklonio novi font – tipografiju izrađenu od svog simpatičnog dječjeg rukopisa (danas mu rukopis nije više dječji, ali je simpatičan, iako nečitljiv 😉). Tako je Lisac, ljubitelj čitanja i pisanja, dobio svoja sasvim originalna slova, koja su se svima u timu Listam toliko svidjela da su ih inkorporirali u sva nova izdanja slikovnica serije Što mravi znaju o ljubavi, kao i u kasnije izdane slikovnice Ptica radoznalica. Kakva su to slova možete vidjeti i ovdje jer ih upravo čitate 😉!
Recenzentice i Lisac s pticama na žicama
Listajući Lisca...
dr. sc. Maša Rimac Jurinović, viša asistentica na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu,
govorila je…
…o slovima i čitanju:
… o liku Lisca i knjigama:
Istini na volju, malo je zapeo sa slovima. No, mudar kakav je, našao je način da se njegove zgode ipak nađu u basnama. Zanima vas na koji način? Odgovor piše u knjizi 😊.
… o liku Sove i mudrosti:
… o usmenoj predaji i inspiraciji:
Primjerice, priče o Liscu prvotno zažive u usmenoj predaji. To nas uči i povijest književnosti. Prije nego što smo počeli pisati svoje autorske ili zapisivati tuđe, kolektivne, narodne priče i pjesme, mi smo ih pričali i /ili pjevali jedni drugima. Ili drugi primjer – naš beskrajno šarmantni Lisac, sa svakim skokom iz jedne avanture u drugu, potiče na potragu i otkrivanje o kojim se i čijim basnama tu radi. Pa tako ovdje umjesto da samo govorimo o čitanju iz užitka, možemo govoriti i o užitku potrage za štivom koje bismo čitali (sebi ili nekome). O potrazi kao inspiraciji za vlastito stvaralaštvo.
Listajući Lisca...
dr. sc. Sanja Lovrić Kralj, izv. prof. na UFZG, Odsjek u Petrinji, predsjednica Hrvatske udruge istraživača dječje književnosti,
govorila je…
… o istraživanju basni:
… o cvrkutanju Ptica radoznalica:
… o povijesti književnosti i piscima basni:
I ako me sad pitate o čijoj se šlapi zapravo radi, rekla bih da šlapa simbolizira ne samo jednog, nego više pisaca. Osim spomenutih Ezopa i La Fontainea, basnu po istim ili sličnim motivima pisali su i Fedro i Lessing te Krilov, a u nas možemo izdvojiti Ivana Filipovića, Tomislava Ivkaneca pa i Ivanu Brlić-Mažuranić. Je li Ezop onda bio prvi? To se ne zna. Njemu se pripisuje autorstvo više od 400 basana, ali i cijela priča o njemu, njegovu životu, smrti i stvaralaštvu ima brojne verzije i shvaćanja. Priča se da je Ezop bio rob, grbav i ružan, ali su mu se svi divili zbog vještine pripovijedanja. Tvrdi se da basne nije zapisivao jer je bio nepismen nego su se one širile usmenim putem pa su se naknadno pripisivale njemu. Je li on sve ispripovijedao, ne zna se. Ali ono u što ja mogu biti sigurna jest da se Dijana Merey Sarajlija nije inspirirala Ezopovom varijantom, a znam to jer u Ezopovoj verziji gavran u kljunu nosi meso. Zanimljivo je kako se taj motiv gavranova plijena mijenjao od autora do autora pa tako imamo meso, sir, a kod Lessinga čak i otrovano meso. Naime, Lessing promjenom plijena zapravo mijenja i cijelu priču, odnosno pouku basne jer laskava lija nastrada zbog svoje laskavosti i pokvarenosti. A naše ptice radoznalice zanimljivo predlažu, zašto, primjerice, gavran u kljunu ne bio nosio jagodu? Bila bi to jedna potpuno nova i sigurna sam jako zanimljiva basna 😊
… o povezanosti teksta i ilustracije:
Mnoštvo je duhovitih rješenja i u ilustracijama prikaza kako se uče slova (Lisac mrežom lovi slova) ili kako lisac počinje istraživati svoj lik (Lisac u vodi gleda svoj odraz koji se razdvaja na dijelove pretvarajući se u grimasu) pri čemu tekst misli na istraživanje karaktera, a ilustracija donosi svoju interpretaciju istraživanja. Slična inovativna rješenja pronalazimo i u cijeloj slikovnici, zbog čega je slika, još jednom ću naglasiti, ovdje jednako vrijedna i poticajna kao i tekst.
… o metafikcionalnosti i čuđenju:
Zaigraj slikovničastu igru ovu
i povoljno nabavi slikovnicu novu!
Pravila su jasna - skoro kao stihobasna:
1. slikovnicu ovu u knjižnici posudi
2. pronaći u njoj ove novine se potrudi
3. putem e-maila dijana@listam.hr nam se javi
4. u poruku fotku sebe sa slikovnicom i/ili svoj komentar stavi
5. slikovnicu svoju povoljno nabavi!
Tako cijenu za 30% spusti,
otvori slikovnicu i listanju se prepusti!
Istraži još slikovnica iz iste biblioteke
Dvorski Leptir – glazbenik u duši, čije su za glazbu nadarene uši naročito obožavale zvuk klavira, po cijele dane sanja kako da ga i sam zasvira. (Je li u tome uspio ili nije i čije sve note ova slikovnica krije, saznajemo s njezine druge strane gdje o glazbi cvrkuću sa žica Pjevalica, Rugalica i Cvrkutalica.)
Rasplesana Divokoza – visokogorska dama shvatila je da u planinama ne pleše sama, da i drugi vole tuda plesnim koracima prolaziti pa pri plesanju mora malo više paziti.
(O kakvom se tu radi plesu, saznajemo ako uputimo se na ptičju adresu Lepršalice i Plesokrilca koji s druge strane slikovnice cvrkuću sa žica.)
Istraži ostale slikovnice
Krava je tužna i sve se češće pita je li samo drugačija ili možda ružna. S druge strane Konj se svima smješka, dok se od prljavštine nervozno češka. (Nesretni su i Konj i Krava jer svi ih izbjegavaju osim malih mrava, a kad tu su mravi – i rješenje se iz trave brzo pojavi!)
Koka je sva važna sve gledala svisoka dok ju nije obuzela takva ljubav snažna da njezina važnoća nije više bila važna. S druge strane šik Bik koji je pratio svaki modni krik zaljubio u kravu zgodnu, ali grozno staromodnu. (Nije sretna Koka, a niti Bik, ali tu su mravi koji uvijek smisle za rješenje trik!)
Ovca iz Obrovca sanjala je steći puno novca i slavu, što joj je pomutilo i srce i glavu. S druge strane zbog Praseta svi su u svinjcu gladni, ali njemu su svi oni nebitni i jadni. (Ni Ovci, ni Prasetu ponašanje takvo ne donosi sreću, a kako biti sretniji šapnut će im mali mravi što livadom šeću.)

















